Novi projekt čuvenog violiniste i skladatelja moderne glazbe Alexandera Balanescua iz Rumunjske je najnoviji kolaboracijski rad. Činjenica da je riječ o umjetniku koji je 1996. sa svojim Balanescu Quartet napunio dvoranu Lisinski ulijeva povjerenje da je ponovno velika igra u pitanju. A možda i premalena dvorana?

Da, to je taj jedan i jedini Balanescu na čiji se koncert prilikom promocije hvaljenih albuma "Luminitza" (1994.) i "Angels & Insects" (1995.), te zahvaljujući efektnim obradama Kraftwerk (album "Possesed", 1992.) u gudačkoj izvedbi hrlilo u proljeće s područja cijele ex-Yu 1996. koji je možda kao nikad prije bio napućen tihim rockerima, otkačenjacima, alternativcima, elektroničarima, psihodeličarima, ljubiteljima eksperimentalne i općenito moderne (pa i pop) glazbe unazad 30-40 godina. Vrlo dobro se sjećam tog koncerta i Balanescuove jednostavnosti i pristupačnosti. Bucmasti proćelavi gospodin s klobukom na glavi u jednostavnom tamnoplavom odijelu i zakopčanoj košulji do grla poput art post-punkera (a'la David Byrne s 30 kila više) tada je održao pravu lekciju umjetničkog gudačkog minimalizma na Kraftwerk temu u kojoj je njegov kvartet (dvije violine, violončelo i viola) u tančine izveo sve detalje "Robots", "Pocket calculator", "Computer love", "The model" i "Autobahn". Tada sam imao veoma dobru plaću i dio svojeg kruga prijatelja sam iz Đurđevca dovukao (i navukao) na koncert da dožive nešto čega će se sjećati cijelog života. Nakon tog nastupa očekivali smo ga vrlo brzo ponovno s kvartetom jer je tempo njihovih albuma bio veoma prihvatljiv i za publiku onog staleža koji cd kupuje svega nekoliko puta godišnje pri čemu izabire isključivo omiljena djela i autore, no Balanescu se na mojoj (a i njihovoj) glazbenoj mapi otisnuo samo u lijepu artističku proživljenu i doživljenu arhivu '90-tih. Zbog mnogih razloga (a neki od njih su dugogodišnji život u izoliranoj provinciji i odsustvo financija) nisam uspio dokučiti da li se njegov povratak na ova područja u međuvremenu i desio. No, kako god, sada s posebnim interesom treba obratiti pozornost budući da je pozvan na netipični N.O.Jazz festival gdje se prezentira glazba koja je lišena stereotipnih standarda klasične, jazz, rock, eksperimentalne i ine glazbe. Sama činjenica da nam na ovakav festival dolazi Alexander Balanescu s novim projektom, znači da se rodilo nešto specijalno i posebno što je uočio sam organizator koji ima uho i vrijeme za ovakve eskapade (Mate Škugor, pretpostavljam). Ne bih želio predviđati o kakvom se materijalu radi jer ga nisam slušao, već samo navodim one osnovne podatke. Alexander Balanescu će svirati svoju violinu uz bubnjeve Zlatka Kaučića (negdje sam pronašao prezime Kuačić, vjerojatno je greška), a uz njih biti će Javier Girotto (ne piše na kojoj funkciji). A što se tiče samog Balanescua, evo nekoliko podataka tek toliko da vam se približi njegov rad. Rođen je 1954. u Bukureštu, imao je cijeli niz pizdarija u životu kao klasično obrazovani umjetnik u vrijeme Causecsua jer je židovskog porijekla (jedno vrijeme je proveo u Izraelu), te je tek nakon njegovog smaknuća 1990. s nekih 35-6 godina uspio kao umjetnik doći do proporcija koje su ga kasnije vinule u same zvijezde klasične moderne glazbe. Komunizam Rumunjske je bio vrlo jeben, pogotovo za ovakve intelektualce koji nisu veličali svjetonazor specifičnog centralizma koji s marksizmom nije imao nikakve uzajamne veze već Balanescuovu tendenciju suvremenog društvenog pristupa o slobodi umjetničkog razmišljanja u pogledu boljitka društvene zajednice koja nije striktno orijentirana na Rumunjsku. Da tako nije razmišljao, vjerojatno bi ostao Balkanac iz Rumunjske koji se nikada ne bi mogao otisnuti u Europu i svijet s pravim argumentima. Uostalom, šta mi znamo o rumunjskoj klasičnoj i modernoj glazbi? Evo, znam tek nekoliko imena od kojih izdvajam odlični electro-glitch rad Yvat - "Cyma" (2006, bila je recenzija na Terapiji) i jedan sjajan band, doduše iz Moldavije kojeg je negdje 1999. godine pustio u eter John Peel prilikom svojeg kratkog posjeta Groningemu u Nizozemskoj, ali je za band rekao da nezna kako se zove. A o samom Balanescu je napravljen vrlo lijepi TV prikaz nakon koncerta 1996. kojeg je uradio Ante Batinović koji je tada još uvijek bio naš (barem moj) 'prozor u svijet'.

Jednostavno, ako niste nikad slušali niti jedan album od Balanescu Quartet koji su u jednu ruku nastavak sjajnih modernih avangardista Kronos Quartet iz New Yorka ili utjecajni faktori za razvoj finskog gudačkog kvarteta Apocalyptice koji su uspjeli zahvaljujući obradama Metallice, ali ako ste barem poslušali sjajan album gitariste Radiohead Johnny Greenwooda "There Will Be Blood" (2008.), onda otprilike možete pretpostavljati kakva vas materija očekuje. U svakom slučaju, ovo bi trebalo biti nešto posebno.

Uz njih nastupiti će još dva vrlo zanimljiva sastava - LARRY OCHS' KINOUA, kombinacija saksofona Larry Ochsa, vokala i udaraljki Dohee Lee, violončela Okyyung Lee i bubnjeva Scott Amendole koji koristi i elektroniku. Ekipa je miješana postava iz USA i one Koreje koja nije komunistička. A drugi sastav će biti THE ENGINES iz USA u kojem su Dave Rempis (saksofon), Jep Bishop (trombon), Nate Mc Bride (bas) i Tim Daisy (bubnjevi). He-he-he, biti će to veoma zanimljiva večer na koju će mnogi požaliti što neće doći. Osobno, čini mi se jedna od najzanimljivijih večeri N.O.Jazz festivala no.9. A da je tu još negdje i Barry Adamson, onako za pravi avangardni indie-pop osjećaj, gdje bi bilo kraja...

Ulaz na ovu specijalnu svečanost iznosi samo 65 kn u pretprodaji, a na dan koncerta 80 kn. Spram Balanescua koji je u Lisinskome stajao troduplo uz ondašnji značaj njemačke marke 1996., ovo je prava bagatela, skoro pa rasprodaja fenomenalnih umjetnika. Mate Škugor je kao organizator skratio sve hedonizme na najjednostavniju moguću opciju. Nemrem vjerovati da u ovakvoj iskvarenoj Hrvatskoj postoji organizator ovakvih koncerata koji su istovremeno kvalitetni sa svojim izrazom i da istovremeno nisu prepotentne 'skupe' zvijezde kao što su ih znali prikazivati naši nekadašnji glazbeni kritičari.

horvi // 11/11/2008

PS: nazvala me prijateljica koja je invalid u kolicima i željela bi ponovno vidjeti Balanescua (bez obzira kako zvuči). To govori više od bilo čega.