Prvog dana JAZZG festivala organizator sprema veliku poslasticu, duet koncert Chick Corea (klavir) i Bela Fleck (bendžo). Ulaznice se mogu nabaviti samo u Aquarius CD Shopu KLASIKA & JAZZ, Varšavska 11 po cijeni 250 kn (parter), te 200 kn (tribine lijevo i desno).

Susretljivošću Dražen Vrdoljaka donosimo vam njihovu biografiju.

Chick Corea (1941.) ulazi u skupinu najpopularnijih i najvažnijih jazz glazbenika od početka 60-ih godina prošlog stoljeća, a uz Herbieja Hancocka i Keitha Jarretta svakako je najprepoznatljiviji klavirist toga razdoblja. Impresivan opus skladatelja, solista, vođe grupe i inovativnog klavijaturista, predstavljen na više od 50 albuma za koje je do sada dobio 14 nagrada Grammy, učinio ga je trajnom atrakcijom međunarodne jazz scene. O njegovoj nesmanjenoj radoznalosti nakon četiri i pol desetljeća karijere svjedoči i "The Enchantment", duo s bendžo virtuozom Belom Fleckom.

Na Coreine početke u latin jazz sastavima koje su vodili Mongo Santamaria i Willie Bobo (1962.-63.) nadovezuju se njegovi nastupi u grupama trubača Blue Mitchella (1964.-66.), flautista Herbieja Manna i saksofonista Stana Getza; između prvog ("Tones for Joan's Bones", 1966.) i drugog samostalnog albuma ("Now He Sings, Now He Sobs", 1968.) pratio je pjevačicu Sarah Vaughan. U rujnu 1968. mijenja Hancocka u grupi Milesa Davisa s kojim je snimio albume "Filles de Kilimanjaro", "In a Silent Way", "Bitches' Brew", "Live-Evil" i "Live At the Fillmore East", a poslije Davisova nastupa na rock festivalu na otoku Wight, krajem kolovoza 1970., odlazi u društvu kontrabasista Davea Hollanda te zajedno osnivaju kvartet Circle. Ta avangardna skupina nije dugo potrajala i Corea već u jesen 1971. pokreće prvo, akustično izdanje grupe Return To Forever (Stanley Clarke, kontrabas, Joe Farrell, saksofon i flauta, Airto Moreira, udaraljke, Flora Purim, glas) čiji najpoznatiji album "Light As A Feather" (1972.) sadrži klasičnu Coreinu skladbu "Spain". Iste godine prvi put snima s vibrafonistom Garyjem Burtonom ("Crystal Silence"). Pridružujući se paleti fusion sastava iz radionice Milesa Davisa (Mahavishnu Orchestra, Weather Report), Chic Corea početkom 1973. okuplja drugi, amplificirani Return To Forever (Clarke, bubnjar Lenny White i gitarist Bill Connors kojega u ljeto 1974. zamjenjuje Al DiMeola) čije električno jazz-rock usmjerenje nailazi na odjek kod poklonika oba žanra albumima "Hymn of the Seventh Galaxy" (1973.), "Where Have I Known You Before" (1974.) i "Romantic Warrior" (1976.). Raspušten 1977., treći je nastavak grupe Return To Forever imao sekciju puhača s vokalisticom Gayle Moran. U međuvremenu Corea izdaje solo albume "The Leprechaun" (1975.) i "My Spanish Heart" (1976.) koji pokazuje njegovo nadahnuće flamencom.

Kraj 70-ih u Coreinoj je profesionalnoj biografiji obilježen duetima s Herbiejem Hancockom ("Homecoming", 1978. i dvostruki koncertni "An Evening With Herbie Hancock and Chick Corea", 1980.), dvama izdanjima s Farrellom, bubnjarem Steveom Gaddom i kontrabasistom Eddiejem Gomezom ("The Mad Hutter" i "Friends") te albumom "Secret Agent". Ritam sekcija Gadd-Gomez pridružila mu se i na ploči "Three Quartets" s Michaelom Breckerom, da bi također 1981., u društvu Miroslava Vitousa i Roya Haynesa ("Trio Music"), podsjetio na postavu koja je trinaest godina ranije snimila "Now He Sings, Now He Sobs".

Iako se ni tijekom 80-ih nije prestao angažirati na različitim glazbenim pothvatima poput suradnje s klasičnim klaviristom Friedrichom Guldom ("The Meeting", 1982.), albuma glazbe za djecu ("Children Songs", 1983.) i doprinosa ansamblu Echoes of an Era s pjevačicom Chakom Khan, to desetljeće ponajviše ostaje u sjećanju Coreinih poklonika po Elektric Bandu (Eric Marienthal, saksofon, Dave Weckl, bubnjevi, John Pattitucci, bas i Frank Gambale, gitara). Pet albuma između 1986.-1991. nadopunjuju dva s triom Akoustic Band (Weckl, Pattitucci), a izmijenjena "elektric" postava nastavila je raditi do 1993. kad Corea objavljuje solističku posvetu Artu Tatumu "Expressions".

Iznimno produktivan glazbenik, Chick Corea snimao je za niz diskografskih kuća (ECM, Polydor, Columbia, GRP…) no 1992. utemeljuje vlastitu Stretch Records koja je prije njega udomila nekoliko njegovih kolega (Bob Berg, Gomez, Pattitucci). Za Stretch debitira 1997. albumom "Remembering Bud Powell", iste sezone u kojoj se susreo s pjevačem Bobbyjem McFerrinom ("The Mozart Sessions"), ponovno s Garyjem Burtonom ("The New Duets") i javio novim akustičnim sekstetom Origin čiji je šestodnevni angažman u klubu Blue Note objavljen na box setu "A Week At the Blue Note" (1998.).

Godine 1999. Corea nastavlja seriju solo snimki na klaviru ("Piano Originals" i "Piano Standards"); neprekinuti interes za klasičnu glazbu uvodi ga u novi milenij albumom "Corea Concerto" s Londonskom filharmonijom koji sadrži simfonijski aranžman standarda "Spain" te premijeru njegova Koncerta #1. Početak 21. stoljeća prilika je da predstavi New Trio (Avishai Cohen, bas, Jeff Ballard, bubnjevi) CD-om "Past, Present & Futures", iako bi se taj naziv mogao primijeniti i na trotjednu retrospektivu Coreine karijere u prosincu 2001. na pozornici njujorškog Blue Notea. Osim solista Bobbyja McFerrina, Garyja Burtona i Gonzala Rubalcabe i grupa New Trio, Akoustic Band i Origin, u njoj su sudjelovale postave s albuma "Now He Sings…", "Remembering Bud Powell" i "Three Quartets". Taj događaj sažima dvostruki CD "Rendezvous in New York" (2003.) i mnogo detaljnije ilustrira paket od 10 DVD-a. Ploče koje su prethodile ovogodišnjoj suradnji s Belom Fleckom - "To the Stars" s obnovljenim Elektric Bandom (2004.) i "The Ultimate Adventure" (2005.) - inspirirane su istoimenim djelima njegova omiljena pisca L. Rona Hubbarda. Chick Corea trenutno radi i s kvintetom Touchstone (bubnjar Tom Brechtlein, basist Carles Benavent, perkusionist Ruben Dantas i saksofonist Jorge Pardo).

Bela Fleck (1958.) već 30 godina čini sve da dokaže kako bendžo može biti začudan instrument u rukama glazbenika neopterećenog predrasudama o njegovoj primjerenosti isključivo tradicionalnim idiomima folka i bluegrassa. Istina, Fleck se kao dječak zaljubio u zvuk tog žičanog glazbala gledajući TV seriju Beverly Hillbilies u kojoj su špicu "The Ballad of Jed Clampett" izvodili bluegrass virtuozi Earl Scruggs i Lester Flatt, ali otkako mu je djed 1973. poklonio prvi bendžo nikad nije podcijenio njegove mogućnosti. Dakako, kad se u New Yorku upisao na High School of Music and Art, u njoj se o bendžu ništa nije moglo naučiti te je morao uzimao poduke od majstora Marca Horowitza i Tonyja Trische, razmišljajući pritom kako ga primijeniti u drugim glazbenim kontekstima. Primjerice u jazzu na koji su ga "navukli" Charlie Parker, John Coltrane i - Chick Corea!

Nekoliko mjeseci nakon mature Bela Fleck odlazi u Boston gdje najprije svira u grupi Tasty Licks koja je snimila dvije ploče. Godine 1979. izdaje prvi solo LP "Crossing the Tracks", zatim s basistom Markom Schatzom u Kentuckyju osniva sastav Spectrum i s njim nastupa do 1981. Drugi Fleckov album "Natural Bridge" (1982.) u društvu vodećih akustičnih glazbenika Davida Grismana i Rickyja Skaggsa koincidira s pozivom da pristupi skupini New Grass Revival pod vodstvom mandolinista, violinista i pjevača Sama Buisha. Promicatelji "newgrassa", kombinacije countryja, rocka i jazza, u devet su godina objavili pet albuma i pridonijeli definiciji tzv. nove akustične glazbe koje su se Fleck i Bush dotakli i "The Telluride Sessionsima" (1989.) u okviru supergrupe Strenght in Numbers s Jerryjem Douglasom (dobro), Markom O'Connorom (violina) i Edgarom Meyerom (bas). Potkraj angažmana s New Grass Revivalom Fleck prihvaća ponudu za nastup u PBS-ovoj seriji Lonesome Pine te za tu priliku okuplja grupu novih glazbenih prijatelja: usnog harmonikaša i klavijaturista Howarda Levya, basista Victora Lemontea i njegova brata Roya Wootena, izumitelja novog instrumenta drumitar (bubnja u obliku gitare), koji će postati poznat pod nadimkom Future Man. Nazvali su se Bela Fleck & The Flecktones. Fleck je 1990. sam financirao istoimeni prvijenac, no ulog mu se isplatio ne samo reakcijama slušatelja nego i efektom "blu-bop" fuzije bluegrassa i jazza. Skladba istog naziva otvara drugi album "Flight of the Cosmic Hypo" (1991.), dok je treći "UFO Tofu" (1992.) ujedno i zadnji s Levyem: od 1993. i CD-a "Three Flew Over the Cuckoo's Nest" Flecktonesi su, kao što ime ploče kaže, fascinantna ritam sekcija braće Wooten kojoj u nekim snimkama asistiraju klavirist Bruce Hornsby i saksofonist Branford Marsalis. On, Chick Corea, Sam Bush, Jerry Douglas i gitarist Tony Rice gostuju na Fleckovu samostalnom projektu "Tales From the Acoustic Planet" (1995.), da bi Flecktionesi na CD-u "Left of Cool" (1998.) upotpunili redove novim stalnim članom, saksofonistom Jeffom Coffinom. Fleckov album "The Bluegrass Sessions - Tales From the Acoustic Planet, Volume 2" (1999.) uključuje i nastup njegova prvog bendžo heroja Earla Scruggsa.

S ugovorom za novog izdavača Columbia Records, Bela Fleck & The Flecktones slušatelje još drže u neizvjesnosti je li njihova glazba bluegrass prerušen u jazz (s funk, R&B i world music primjesama) ili obratno, pa tako i na albumu "Outbound" (2000.). Kao da dotad već nije iskusio široki raspon žanrova, Fleck s basistom Edgarom Meyerom na CD-u "Perpetual Motion" (2001.) obrađuje skladbe Chopina, Debussyja, Beethovena, Bacha i Scarlattija, a u ponovnoj (koncertnoj) suradnji "Music for Two" (2004.) i "Solar" Milesa Davisa. Između tih izdanja Bela Fleck & Flecktones oglasili su se albumom uživo "Live at the Quick" (2002.) i ambicioznim trostrukim "Little Worlds" (2003., u skraćenoj verziji "Ten from Little Worlds"). Prošlogodišnji CD "The Hidden Land" nagrađen je Grammyjem za najbolji suvremeni jazz album, posljednjim od devet sličnih priznanja koje nijedan izvođač prije Bele Flecka nije dobio u većem broju glazbenih područja.

Album "The Enchantment" razvio se iz prvobitne zamisli dvojice glazbenika o nekoliko zajedničkih koncerata. No, Corea je predložio da prije toga uđu u studio gdje su snimili četiri njegove i šest Fleckovih skladbi uz dodatak standarda "Brazil". Fasciniran Coreinom glazbom otkako je čuo album "Light As A Feather" i slušao Return To Forever na koncertu u New Yorku sredinom 70-ih, Fleck je svog partnera prethodno ugostio na samostalnom CD-u "Tales From the Acoustic Planet" i na retrospektivi "Live Art" (1996.) s Flecktonesima te je u novi susret i sve otvorene izazove improvizirane glazbe ušao s naročitim izazovom. Kad se "The Enchantement" u svibnju 2007. pojavio na svjetskom tržištu (hrvatsko izdanje Concord/Aquarius Records), Corea i Fleck poduzeli su američku turneju, a jesenskom ga promoviraju pred europskom publikom.

Dražen Vrdoljak

horvi // 26/10/2007