Ovo je jedan od onih albuma koje sam najmanje desetak, pa i više puta preslušao prije nego li ću pisati recenziju, a razlog je jednostavan. Bend mi se toliko zavukao pod kožu još prije skoro dvadesetak godina svojom jednostavnom kombinacijom doom i tradicionalnog epic metala u kome se osjećaju debeli tragovi hard rocka i stonera, a opet nikad nije popustio pred povremenim naletom mainstream tendencija ostavši čitavo vrijeme dosljedni sebi. Uz to, vokal vođe JB Christofferssona mi je upečatljiv isto onoliko kao i pokojnog Chris Cornella (Soundgarden), te može funkcionirati u čitavoj seriji žanrova i izraza. Iskusni i uigrani, nepromjenjivi u postavi od osnutka 1996. (s izuzetkom bubnjara Ludwid 'Ludde' Witta koji je došao 2012.), ovaj trojac učestalo izbacuje bisere u varijabilnim diskursima: dok neki smatraju da su im zadnji albumi bili pokušaji dosega nenadanog komercijalnog uspjeha "Triumph And Power" koji je (ne)očekivano po prvi puta 2014. došao na listu najprodavanijih u UK, drugi se drže teze da im je najranija faza bila i najkreativnija, moj stav jest da se praktički i nisu stilski mijenjali osim, ako se u obzir uzme tematski avanturizam. Da se ne razglaba o različitim stupnjevima koje sam ranije predočavao kod ovog trojca što je u principu lukavo zaobišao onaj element vatre, sumpora i brutalnosti u metalu, njihov tradicionalni hard-rock pristup je i dalje ostao u kolotečini prepoznatljivosti na ovome desetom studijskom albumu. Uvijek su imali namjerni sindrom loših omota, a ovaj puta je to i kratkoća od samo 35 minuta koje prođu tako brzo jer niti jedna pjesma nije dulja od 6 minuta, međutim to su samo lažni i pogrešni indikatori ove direktnosti jubilarnog albuma. Devet pjesama je raspoređeno po optimalnim sesijama za žive nastupe počevši od prvog, vrlo snažnog singla "Skybound" sa čvrstim riffovima, prodornim mačo vokalizacijama i tvrdim basovima Mats 'Fox' Skinnera, taman poput grunge revalorizacije Soundgarden iz epohe 1989-1992 u melodičnim linijama. "The wheels of pain" je u biti moćan doom-blues na hard-rock temelju masivnog umjerenog ritma, a tu stalno iskače i onaj faktor Deep Purple iz vremena s David Coverdaleom, dok je naslovna "Sunraven" blago začinjena i s prstohvatom NWOTBHM zavodljivim gitarskim vijuganjima koje čine vitalnu okosnicu inače vrlo jednostavnog dezena.





No, kako su ovo tek prve tri pjesme, Magusi su redovito iznenađujući u ostatku materijala izvan singlova i spotova: "Winter storms" je neočekivani portret surove zime, uvodni dio čak prate i zvuci oluje, a troma plesna snaga potiče skulirani osjećaj starog, nikad dovoljno slavnog australskog benda Rose Tattoo iz ranih 80-ih (vjerojatno prvog prepunog tattoo simbola po rukama i tijelu) po kojima su Guns'n'Roses i uzeli ime, a to je tek uvod u naredna iznenađenja. "The black lake" počinje mračnom Black Sabbath doom-stoner dionicom i održava je punih 5 i pol minuta kao da su se sastali Iommy na gitari i Cornell na vokalu prilikom hit sessiona za "Slaves and bulldozers" što nimalo ne omalovažava oba benda već samo prikazuje raskoš Grand Magus: zadnji dio kompozicije je iznenađujući staccato i daje nove vizure stilizaciji. A onda dođe jedna od možda ponajboljih pjesama koje su Grand Magus napravili u karijeri - "Hour of the wolf" s horror ugođajem i nevjerojatno brzim tempom u prve dvije minute (nije speed ili hardcore) kakvog se od benda nije čulo, pa valjda zadnjih desetak godina, a tu onda još dolaze i naredne teme o Beowulfu - "Grendel" i "To heorot". Prva je vrlo brza, a druga je melodična blues metal rokačina dovoljna da spoji 70's i 80's u koheziju tradicionalnog metala i grungea.



Na kraju, završna "The end belongs to you" je moćan post-grunge pun vratolomnih bubnjarskih breakova i uistinu lijepih melodija, a lirika i način pjevanja dovlači sofisticiranost izraza 'you belongs to you'. Ti pripadaš sebi, a tvoj kraj je samo tvoj. Grand Magus se sa svakim albumom uporno dokazuje izbjegavajući kompromitaciju, a opet, vješto koketira sa svime i svačime ostavši isti.

Naslovi: 1.Skybound, 2.The wheel of pain, 3.Sunraven, 4.Winter storms, 5.The black lake, 6.Hour of the wolf, 7.Grendel, 8.To heorot, 9.The end belongs to you

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/11/2024