Auuu, majko mila, pa nije ih bilo čitavih 10 godina i zaboravilo se na njih premda su povremeno svirali objavivši u međuvremenu živi zapis "Live @ Exit/In" (2017). Malo tko ih se sjeća, bili su u zagrebačkom Attacku i otprašili koncert za mene j još pet-šest-sedam ljudi www.terapija.net/koncert.asp?ID=17504 početkom jeseni 2013. dok se ekipa u dvorištu zabavljala čavrljanjem, pa kako bi ih se i sjećali, a ja pamtim da sam razgovarao s vođom Joshuom Holtom koji mi je rekao da tako uglavnom prolaze i drugdje, da malo tko osim organizatora zna što uopće sviraju, ali nije ih briga jer to vole raditi pa makar baš ponekad i nema nikoga u publici, dobro im dođe tonska proba s kompletnim repertoarom… I nakon toliko godina, interesantno, ostali su isti u zvuku i stilu vjerni sludgeu u noisirano tromom hardcoreu s ponovnom produkcijom Kurta Balloua. Relativno umjerene, ali vraški teške i zvečeće pjesme s ponekim progressive sklonostima što dodatno zakompliciraju ionako masivan gitarski zvuk s opasnim riffovima u groovy elanu ko da će sve sasjeći od tuge, bijesa, jala i mahnite strasti vrlo kratkih, odvrištanih stihova u tmurnim, često neugodnim atmosferama o prijetnjama iz 'hrama krivice'. Ustvari, ova trojka je uzela od bazičnog sludgea tamniju nijansu apsorbirajući je kroz čistoću sažetih pjesama razorne težine ne petljajući mnogo s onim uvodima, krešendima i laganim dionicama. Sve je u vrlo teškim riffčinama s nemilosrdnim mljevenjem bubnja i basa servirajući zlobno napaćeno apokaliptično junaštvo i veselje. Koji puta se pojavi i tračak optimizma kroz vijugave kadence žalopojki kako bi se otkrile skrivene moći duše ovisne o netipičnom trijumfu osobe koja ponovno pokušava živjeti neki novi život.



Istražuju se osjećaji izolacije raspršeni kroz neujednačene koridore "In the wilderness" i "Lux inversion" između kojih se raspreda o zlostavljanju i generacijskim traumama "Elijah" s pomalo i post-hardcore simbolikom nalik na Fugazi. "A quiet life" nema veze s davnim hitom Japan, znamenito, temi prethodi neobičan sentimentalni staccato instrumental "Doesn't mean anything", pa ako se traži spomenuta simbolika, njihov odgovor jest da to sve ne mora značiti ništa precizno, to jest, prikazuje se ono stanje ravnodušnosti s puno tuge i gorčine od koje se ne može pobjeći sublimacijama u nonšalantno mračnom avanturizmu kad se izgubi vjera u samog sebe s frustrirano naplavljenim razočaranjem što se tiče svijeta. Kompletan album ima obilate poveznice u sumornom ambijentu ponekih kontra melodija s uvjerljivim vokalnim agresijama. Svatko kome je ovakav izraz omiljeni, pronaći će svoj vrč nektara mučnih, mrzovoljnih i teških groovy vibracija s aluzijama na Godflesh, Unsane, Neurosis, Cult Of Luna…

Naslovi: 1.Joyless grails, 2.In the wilderness, 3.Elijah, 4.Lux inversion, 5.Doesn't mean anything, 6.A quiet life, 7.Guilt shrine

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/09/2024