Osnovani u Berlinu, prve nastupe su počeli održavati 2023., Machukha iliti na ukrajinskom 'maćeha' su bend nastao od ukrajinske dijaspore koja je pobjegla od rata. Shodno tome, frontwoman Natalya vrišti na ukrajinskom jeziku, a i pripadajuće video spotove je sama uglavnom dekorirala koristeći narodnu nošnju što video čini iznimno uzbudljivima i zbog režije, te grozomorno tmurnih scenarija. Poetika je isposnička, darkerski patnička s mnogo nihilizma i opravdanih ratnih strahota što se poput PTSP-a uvukla u razmišljanje i mentalitet optužujući mrskog tiranina za sva sakaćenja, traume, mržnje, pa i one prema samome sebi, analizira se pojam slobode, razmatra o smrti bez doma, duše, riječi, bez grobova ('Нехай загину я в пустелі захлинаючись в пісках' = 'pusti me da umrem u pustinji gušeći se u pijesku' "Dykhay"), to jest apsolutno je u morbidnom svjetonazoru teške depresije. Metafore su jake poput 'Ти сам штовхнув мене у пекло/ Дивись тепер як яскраво я палаю/ Не в вогні революцій' ('gurnuo si me u pakao, pogledaj kako gorim, ali ne u vatri revolucija', "Bezpliddya") ili sublimacije naslova pjesme "Іноді падає сніг так лагідно крізь соснову хвою" ('ponekad snijeg tako nježno pada kroz borove iglice'). Valja napomenuti da su nazivi pjesama pisani latinicom, a u knjižici se koristi ćirilica s prevodima na engleski.





Stilski, glazba je post-black s mnogo izmjena ekstremnog hardcore galopa i blastbeatova bubnjara M. Schütte-a, pretpostavljam jedinog Nijemca u postavi (radi u još nekoliko meni nepoznatih bendova - Acid Satan, Balfor, Haeresis, Kratt, Ursunde...), a osnovicu drže tamni gitarski ambijenti Bláthina i Ilye Thainoviča uzobavezne kraće riffove i unakrsna tremola. Uvodna "Trymatys'" je ujedno i najkraća odmah šibajući konkretan klasičan black u kome se odmah kao posebnost izdvaja taj frenetično vriskav Natalyjin vokal ko' da joj derete kožu i čupate nokte stavljajući je na lomaču. Spomenuta "Dykhay" je već kompleksnija i znatno tromija, gitaristi brazde ukusnim legato melodijama koje su nadomak blackgazea, središnjica odlazi u doom/ drone ambijent koji se potpuno pretvara u post-black s laganim gitarskim stacatto disonantama, čak i na obzorima post-rocka, pa i eksperimentalnog hipnotičkog poriva. Full album:



Već ove prve dvije pjesme su dovoljne da zaintrigiraju znatiželjne jer također spomenuta "Bezpliddya" znatno diže tempo u mješavinu blacka i dark hardcorea, otprilike na razini dobro poznatih francuskih bendova Fange i Cowards (zbilja, što je s njima, nemaju nove materijale još od 2017.?), da bi "Inodi padaye snih tak lahidno kriz' sosnovu khvoyu" ušetala u nježan ambijent koji prikazuje spomenuto padanje snijega kroz borove iglice, elem sasvim neočekivano, ali vrlo mračno uz grčevito vokalno jecanje poput molitve i litanije na pragovima Diamande Galas. Zadnji dio albuma lirski i nije toliko jak kao nekolicina navedenih tema, rozga se po sentimentalnijim, a dakako mračnim raspoloženjima preispitivanja vlastite intime i poremećenih emocija: još jedan od singlova "Tsyu tayemnytsyu duzhe vazhko berehty" izranja iz no-wave stilizacije Swans eteričnim minimalizmom malo po malo uljujkujući u tromi ritam i post-black udarce dinamičkog aranžmana. Da nema tog opakog vokala, ovo je mogla biti sasvim nonšalantna post-metal/ rock skladba razvučena na 7 i pol minuta. Ipak, finiš je u blastbeatovima pojačanih tremolima, sasvim OK.



Interesantno, pjesme se gotovo pretapaju jedna u drugu. Pretposljenja "Kvit" je najenergičnija, bubnjevi odrađuju mnogo prelaza i breakova, te je u određenoj mjeri i uronjena u zagasiti hardcore-punk, baš upravo kako i treba da digne letargiju u koju je album upao, a onda na koncu dolazi najdulja "Nezrushnist'", posve iznenađujuća laganica s odjecima bubnjarskih palica, mračnom disonantnom atmosferom igara na gitarskim pedalama i minimalističkim dezenom psihodeličnog synth dark/ drone-wavea u inspirativnoj nostalgiji o 'raspjevanoj tišini noći usred kaosa i buke kroz sivu izmaglicu, polusan, mučnu neodređenost i kojekakvih oblika, ali se ipak nalazite usred nasilja'.



"Mochari", odnosno 'močvare' je iznenađujući debi album koji korespndira između bijesa, grozota, poetskih kritika, te prihvaćanja beznadežne depresivne situacije bola i preciznih emocija kroz agoniju i tjeskobu svakog trenutka iščekujući smrt. Insinktivan i dramatičan je prikaz suvremenog čovječanstva koje odavno više nema empatije pretvorivši je u surovost i uznemirujući karakter. Može se pričiniti da je glazba teže probavljiva zbog iznenadnih krajnosti od brutalnog divljaštva do introventiranih ambijenata, no upravo to pokazuje protok same lirske fabule na koju itekako treba obratiti pozornost, glazba je ta koja samo ide u prilog jer nije dovoljno gledati neki film na nekom nepoznatom jeziku, treba ponekad čitati i titlove.

Naslovi: 1.Trymatys', 2.Dykhay, 3.Bezpliddya, 4.Inodi padaye snih tak lahidno kriz' sosnovu khvoyu, 5.Tsyu tayemnytsyu duzhe vazhko berehty, 6.Kvit, 7.Nezrushnist'

Ocjena (1-10): 7,5

horvi // 03/08/2024