Sa svojim trećim studijskim izdanjem, PRR, moglo bi se reći nisu nam donijeli ništa bolji, ali i ništa lošiji uradak od prethodnika. Još uvijek borave u progresivno-gitarističkim vodama, s ponekad izraženijim gitarama, a ponekad je opet elektronika u prvom planu.

Album su otvorili oštro s Fight Fire koja svojim moćnim industrial zvukom naprosto tjera na headbanganje. Black Mourning svojim masivnim gitarama vraća nas prema PRR zvuku, a muško-žensko dvoglasje dolazi do izražaja u najboljoj mogućoj mjeri i donosi jednu od najboljih PRR pjesama. Ono po čemu su PRR možda i najzapaženiji je najbolje moguće balansiranje među tihim i glasnim dijelovima pjesme, s kojim mogu na trenutak uljuljkati slušača u neki san da bi ga trenutak kasnije probudili.
Iako album nije konceptualni, priča koja se proteže albumom je Drugi svjetski rat, a svojim epskim i ponekad psihodeličnim zvukom u potpunosti dočarava to stanje. Ako ste mislili da u Drugom svjetskom ratu nije bilo ljubavi, poslušajte Never Divide, jednu od najljepših ljubavnih pjesama posljednjih godina.

Iako je sad već stoposto sigurno da genijalnost prvijenca "The Dark Third" neće nikad dostići, ni "Amor Vincit Omnia" ni ovaj album nisu razočarali fanove, a moguće je i da su proširili bazu fanova.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 23/11/2010