"Penny Sparkle" je osmi studijski album ovog američkog rock tria zanimljive prošlosti, koji je kroz četiri prva albuma lutao alternativnim rock vodama od indie-a preko noise-a. Prelaskom sa Touch & Go na 4AD (album "Misery is a Butterfly") potpuno su se prilagodili zvuku novog izdavača i u prvi plan izbacili senzualan vokal svoje pjevačice japanskog porijekla Kazu Makino.

I dok je spomenuti album nudio vrhunsko uzbuđenje novim zvukovima, sljedeći "23", već je bio uhvaćen u klopku repetiranja materijala, dok je novim albumom sve to još više naglašeno. Neinventivna glazbena podloga sastavljena pretežno od elektronskih elemenata na trip-rock bazi dovodi do zamora pri slušanju. A kak bi rekli naši stari "Kaj je s preveč ni s kruhom nije dobro". Pa tako, moram primijetiti da treći put isto, ne donosi nikakvu satisfakciju, u ovom slučaju.

Osim Here Sometimes, koja je bazirana na europskom elektro popu, te My Plants are Dead koja priziva dream pop u najboljim vremenima, nema tu više ništa što bi vrijedilo spomenuti.

Ovo je album koji ćete ili slušati do iznemoglosti ili ga odmah i bez razmišljanja staviti u mračni dio sobe, izvući neke od ranijih radova ovog benda i prisjećati se dobrih starih vremena.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 04/11/2010