Iz Francuske nam dolazi još jedan post rock band, flyingdeadman. Iako za sebe vole reći da sviraju trip hop, to definitivno nije prvo, a bome ni drugo, što vam padne na pamet kada poslušate njihov drugi album ''w.e.n.'', koji su izdali u vlastitom aranžmanu.

Kao i njihovi sunarodnjaci Kwoon, flyingdeadman imaju vokale. Često su to eterični glasovi koji lelujaju negdje u pozadini, dajući pjesmama poseban štih, što naročito dolazi do izražaja u izvrsnoj drugoj pjesmi ''Sunday 12''. Da ne bude sve 'čisti' post rock, flyingdeadman se poigravaju i elektronikom, a gitare nerijetko zađu u (post) metal vode. Posljednja pjesma na albumu ''Its'' je suradnja s francuskim metal bandom Saw, u kojoj sve počne prozračno i atmosferično dok vam oko pedesete sekunde uši ne propara glasan growl popraćen tipičnim metal soliranjem na gitari. Zanimljiva kombinacija. Na albumu se uz sedam pjesama nalaze i tri remixa koja mi i nisu baš najbolje legla. Posebno remix ''Sunday 12'' koji je totalno izgubio svu čar i atmosferu originala. Nakon odslušanih 6 pjesama ovi remixevi se čine pomalo nepotrebnima. Kao da su tu da popune prostor. A čini mi se da bi i ''Its'' koja zatvara album bila puno efektnija kad ne bi dolazila nakon 'dance floor' remixa ''Drifting Alone''.

flyingdeadman imaju zanimljivih trenutaka i krasnih pjesama s melodijama koje će vas začarati i iznenaditi. Šteta što čarolija ne traje cijeli album.

ocjena albuma [1-10]: 6

ana // 05/10/2010

PS: flyingdeadman have interesting moments and beautiful songs with melodies that will enchant and amaze.