Raspjevani folk-metal Švicarci na četvrtom studijskom albumu optimističnog naslova ponovno se vraćaju na svoje ratničke opsesije sa starim Galima. 'Everything remains as it never was' ustvari je 'everything remains as it ever was'.

Melodični mnogoljudni folk-metal band Eluveitie (čitaj: elvejti) dolazi iz švicarskog Winterthura gdje ga je 2002. osnovao folk glazbenik Christian 'Chrigel' Glanzman koji je opsesivno bio nadahnut keltskim tradicionalnim folklorom, pripadajućim mitovima i različitim autohtonim glazbalima poput bodhrana, gajdi, frulica, mandolina... I, naravno, obožavao je metal u svim varijantama, od agresivnog deatha do srednjestrujaške klasike. Prvotno je krenuo s radom kao studijski projekt u kojeg je pozivao različite glazbenike objavivši 2004. mini album "Ven" za nizozemsku etiketu Fear Dark, a nakon toga je odlučio da formira jezgro banda koji će moći nastupati i uživo. Odmah u startu definirao je ideju o bandu koji će između ostalog pjevati tekstove na izumrlom galskom jeziku, te je shodno tome sastavu dao ime Eluveitie što znači 'ja sam Helvećan' (Helvetia je originalni naziv Švicarske). Samo da se prisjetimo, kao što povijest govori, Gali, odnosno Kelti su između ostalog obitavali još u predrimsko doba na širokom teritoriju Europe koji je sezao od Pirineja preko Karpata do Balkana i ostavili su duboki etnološki trag u mnogim kulturnim baštinama. Znani su kao vješti i neustrašivi ratnici skloni različitim šamanskim obredima, živjeli su uglavnom u velikim plemenskim zajednicama i poštovali su zakonitosti vijeća plemena, a prema neprijateljima su bili veoma okrutni i nemilosrdni. Povijest govori da su u savezu sa Slavenima i Gotima nekoliko puta provaljivali u Rimsko carstvo koje su pustošili i haračili, a onda su se s najezdom Huna i velikom seobom naroda između 4. i 6. stoljeća nove ere brodovima prebacili u Britaniju i Irsku gdje su osnovali svoje plemenske saveze, a danas i djelove Britanskog kraljevstva - Wales i Škotsku, te zasebnu državu, Irsku. Njihov nekada veoma rasprostranjen jezik koji se govorio po čitavoj zapadnoj Europi u prvom tisućljeću prije Krista, počeo je propadati kada je galski zamijenjen latinskim. Na europskom kontinentu njihove djelomične jezičke i etnološke korijene još uvijek nose stanovnici Galicije u Španjolskoj, najbrojniji Bretonci u Francuskoj (ima ih oko milijun), te dio stanovništva u Švicarskoj i Belgiji. Njihovi bliski jezični rođaci sa Cornwalla (poluotok na najjužnijem dijelu Britanije) ugasili su svoj jezik u 18. stoljeću, dok je manski jezik (sa otoćića Isle Of Man između Britanije i Irske) nestao nakon smrti posljednjeg živućeg govornika 1974., ali oba se jezika obnavljaju iz pisanih izvora. Svi keltski jezici su karakteristični po svojem poretku riječi u rečenicama gdje glagol dolazi na prvo mjesto, a imenica prethodi pridjevu, primjerice 'collodd Sion ddwy' (izgubio je Sion dvije funte) ili 'bws coch mawr' (autobus crveni veliki). Elem, od velike, nekada vrlo brojne skupine naroda i veoma sličnih jezika, danas je ostao samo mit kojeg Etuveitie pokušavaju održati na životu kroz splet Chrigelovih world-music načela koja urgiraju na spasenje izumrlog jezika i kulture do laički najjedostavnijeg oblika prezentacije putem egzotično (i koncizno) odsviranog melodičnog death-metala s apostrofima na ambijentu i melodičnosti. Ideja je za svaku pohvalu. To su u Hrvatskoj radili Legen 90-ih u drugačijem zvučnom formatu, pa nisu dobili neki iole značajniji status. Šteta za oba banda...

Prvi javni nastup Eluveitie upriličen je na švicarskom metal festivalu Elements Of Rock, a nakon potpisivanja ugovora, Fear Dark ih je angažirao na nekoliko svojih festivala gdje su između ostalog nastupali sa Cruachan i velikim finskim folk-metal zvijezdama, otprilike vrlo sličnim, Korpiklaani. Održavši brojne koncerte, Eluveitie su 2006. odradili europsku turneju sa njemačkim bandom Odroerir, 2007. su nastupali na Ragnarok Festivalu, 8.VII 2008. su bili gosti na slovenskom Metal Camp Open - Airu, a otputovali su čak i u Indiju gdje su u veljači 2010. svirali u Assamu na Indian Institute Of Technology Guwahati. Ameriku su po prvi puta posjetili u proljeće 2010. gdje su odsvirali nekoliko koncerata po USA i Kanadi.

Postava banda se neprestano mijenjala, pa su tako uz Chrigela jedini stalni članovi Meri Tadić (violina, vokal), Merlin Sutter (bubnjevi), Anna Murphy (vokal, hurdy-gurdy), te Simeon 'Šime' Koch i Ivo Henzi (gitare). Hm, sve se čini da ovdje ima i 'naših gora listova'... Svi oni su došli u band u razdoblju između 2003. - 2006. godine, dok su Kay Brem (bas) i Pade Kistler (gajde, frule) pristigli 2008. za potrebe drugog, ponajboljeg albuma "Slania" (2008, Nuclear Blast) i na vlastito oduševljenje Chrigelovim pristupu prema radu, ostali u postavi. Kroz ekipu je prodefiliralo još dvadesetak različitih glazbenika koji su svirali gajde, frule, flaute, harmoniku, alpski rog, gusle, violinu, irski buzuki, hurdy-gurdy, harfu, diple... Neki su se zadržali po dvije-tri-četiri godine, a neki su napuštali postavu nakon snimljenog albuma i odrađene turneje ili su pak, bili samo gostujući glazbenici koji su sudjelovali na studijskim snimanjima, ali je svatko od njih utkao barem mrvicu etnološki interesantnog dijela folka kojeg je od njih tražio Chrigel.

2007. potpisan je ugovor sa cijenjenim Nuclear Blast za koje su objavili tri albuma, uključujući i ovaj četvrti "Everything Remains (As It Never Was)". Kritika ih je veoma pohvalno dočekala istaknuvši osobitost drugog albuma "Slania" s elementima death-folk metala uspoređivajući ih sa malo znanim Equilibrium i finskim Ensifernum, dok je treći "Evocation I - The Arcane Dominion" (2009) ostao zagonetan rad budući da su tekstovi kompletno ispjevani na isčezlom galskom jeziku. Chrigel je pred sam izlazak četvrtog albuma najavio da će "Evocation" dobiti svoj drugi nastavak, ali ovaj puta kao akustični rad za kojega se još uvijek dvoumi da li da ga napravi na galskom ili engleskom jeziku. Mada ništa ne znači i sumnjam da će Chrigel ikada pročitati ovu recenziju, moj savjet je - galski jezik. Oni koji će se potruditi, znati će o čemu se govori...

Svoj četvrti album o kome je ovdje riječ, Chrigel je realizirao u osmeročlanoj postavi koja je proširena sa još tri gosta na vokalima i diplama (Torbjorn 'Thebon' Schei, Brendan Wade i Dannii Young), a sniman je u dva švicarska i u jednom studiju u Liechtensteinu, dok je miks obavljen u Walesu. Gotovo svi tekstovi su na engleskom jeziku i tu prestaje magija galske opsesije koja se neminovno pretvara u posesivnu želju za svjetskom popularnošću, tja... S druge strane, generalno gledajući, Chrigel je album kreativno zamislio kao kolaž 'za svakoga ponešto na engleskom jeziku', no nepotrebno ga je rascjepkao sa polu-akustičnim folk instrumentalima, uvodnom "Otherworld", "Isara", "Setlon" i "The liminal passage" koji osim što dočaravaju ambijentalniji dio njegove autorske sklonosti, posve odudaraju od relativno žestokih gitara i galopirajućih ritmova pjesama "Everything remains (as it never was)", "Nil", "(Do)minion" ili "Sempiternal embers". Stiče se dojam da su instrumentali presiromašni, prejednostavni i samo služe kao popuna prostora da bi se zaokružila kvota od neke klasične dužine albuma koji u ovom slučaju iznosi 47 minuta, a naposljetku, tu je još i nekoliko laganijih skladbi koje pokazuju stanovite crte mainstreama sa ležernijim melodijama koje se dodiruju i metal-pop sintagmi, poput singla "Thousandfold", "Quoth the raven" ili predzadnje "Lugdunon". Ipak, album je uspio iznjedriti dvije-tri hitoidne kompozicije poput himnične "The essence of ashes", ponajbolje "Kingdom come undone" i spomenute "Sempiternal embers" koje su komponirane za koncertne atrakcije sa pjevnim refrenima pogodnim za grlene ovacije i spadaju u rang njihovih koncertnih favorita kao što su "Primordial breath" i "Gray sublime archon" s prethodnih radova. No, u kompletu kada se promotri čitav album sa ukusno ukrašenim keltskim folk melodijama gdje prednjače violina, gajde, frule i hurdy-gurdy koji su odlično uklopljeni u različite ritmove i tempove od melodičnog deatha do klasičnog, gotovo mainstream metala, te veoma prijatni ženski prateći vokali koji nadopunjuju agresivan Chrigelov glas, satkano je simpatično djelo koje zbog svoje komercijalne crte ipak nije u rangu hvaljenog albuma "Slania" koji je do sada ujedno i njihovo najbolje plasirano ostvarenje sa no.35 u Švicarskoj i no.72 u Njemačkoj. Premda je tematski lirika prvenstveno orijentirana na ratničke epopeje izvučene iz mitova o starim Galima uz brutalnije prizore, ne treba pretjerivati s očekivanjima; svi tekstovi su mahom prisvojeni iz literature, bilo da su direktni citati ili plod Chrigelovih adaptacija koje govore o borbi za slobodu i bitkama sa neprijateljskim, uglavnom poganskim plemenima iz drevnih vremena. Začudo, nigdje se ne spominju Rimljani, Saraceni, Goti, Germani, Vikinzi, Slaveni, Avari i ostali raštrkani narodi koji su otprilike u isto vrijeme znali obitavati bilo kao starosjedioci, nomadi ili barbarski osvajači na područjima od današnje Francuske, alpsko-dinarskog teritorija do srednje Europe. U tom pogledu Chrigel je samo bajkovito dotaknuo historijat prohujalih vremena bez nekakvog etnološkog akcenta samo s nakanom da cijelom albumu pridoda egzotičan šlih. Kao da gledate film sa sličnom temom koja baš i nema velikih poveznica sa stvarnošću kakva je nekad bila, ali je u svakom slučaju zabavna kao i hollywoodski filmski spektakl "Brave Heart" sa Mel Gibsonom. Otprilike, relacije su vrlo slične, interesantne i uzbudljive, no ne i inovativne.

Poklonici Eluveitie su sasvim sigurno blago razočarani sa "Everything Remains (As It Never Was)" koji je po očekivanjima trebao biti nastavak uspješnog "Slania", no zato su ljubitelji melodičnog deatha i folk-metala došli na svoje. Ipak nije kao što naslov govori 'sve je ostalo kao što nikad nije bilo', već 'sve je ostalo kao što je bilo'. Odnosno, nekog vidljivog napretka nema.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/08/2010