Drugi ovogodišnji, te osmi po redu album Amper-O-Mata nastavlja istraživanje zvuka kroz eksperimentalne psihodelične sfere.

Ovaj puta na omotu nije naveo nikakva objašnjenja osim da se radi o akustičnim improvizacijama bez ikakvih naknadnih nadosnimavanja. Jedina je novina da konačno ima vlastitu myspace stranicu...
Za razliku od fantastičnog prethodnika "Psykymetical Doom" (2010, Slušaj najglasnije), Borut je ovdje pribjegao čistoj 'unplugged' jednostavnosti baziravši se samo na svoj improvizirani kuhinjski pribor, pretpostavljam onaj ribež ozvučen mikrofonom. Jedino što upotpunjuje ovu akustiku je efekt halova i delaya s kojim dobiva na dubokoj psihodeličnoj prostornosti. Dakle, nema nikakvih sljepljenih traka, samplova, elektronike, vokalnih sekvenci, pa niti konvencionalnih ritmova, već je sadržajno ogoljeni kostur sastavljen isključivo od proizvoljnih improvizacija. Shodno tome, album funkcionira samo kao autorov prikaz zadane teme kroz 6 instrumentala u kojima se poigrao do mile volje škrebetanjem i laganim, vrlo nježnim udarcima, dodirima i trljanjem po toj spravi koju ne znam kako nazvati. A budući da su teme, odnosno interpretacije sve odreda improvizirane kroz veoma spori tempo, određivanje nekih tradicionalnih načela kojima bi se barem približno mogao dočarati ovaj rad su posve nesuvisle, a i nepotrebne. Samo pustiti cd u player i slušati, a može poslužiti i kao zvučna kulisa za o(t)puštanje u razbibrigi, mada je autor vjerojatno sasvim drugačije zamislio, a i koncipirao ovaj rad koji iznosi 43 minute.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/07/2010