Redemption su američki progressive/power-metal band osnovan 2000. godine u Los Angelesu nakon prekida djelovanja Fates Warning i Prymary, a prve postave imale su nekoliko promijena članstva sa muzičarima iz Symphony X i Steel Prophet. U toj formaciji snimili su jedan album u vlastitoj nakladi gdje je na vodećem vokalu bio Rick Mythiasin, a za bubnjevima Jason Rullo i Mark Zonder. Nakon odlaska Mythiasina 2003. na poziciju glavnog vokala dolazi Ray Alder (ex-Fates Warning), a ekipa se definitivno formira u postavi Nick van Dyke (gitare, klavijature), Bernie Versailles (gitara, ex-Agent Steel), Sean Andrews (bas) i Chris Quiarte (bubnjevi).

Ovaj album uživo objavljen istovremeno kao audio cd i video-DVD donosi cjelokupni zapis koncerta održanog 5.X 2007. u klubu ProgPower u Atlanti nakon trijumfalne europsko-američke turneje kada su nastupali sa svojim velikim uzorima Dream Theatre promoviravši svoj treći album "The Origins Of Ruins" (2007, InsideOut Music). Zato je uglavnom najveći dio reperoara sastavljen uglavnom kompozicijama s tog albuma uz tek dva broja sa "The Fullness Of Time" (2005, Sensory Records). Prema feedbacku mirne publike, što je osobito uočljivo na video DVD-u, moglo bi se utvrditi da su Redemption pokupili mlak odaziv audijencije, međutim priroda njihove glazbe je da ima težište ka vrlo zahtjevnom stilu koji je prije svega za slušanje, a nikako za skandiranje, skakanje s pozornice ili divljanje. Sama korijenska utemeljenost zvuka Redemption ima duboko nasljeđe u ostavštini starih sympho, space i progressive-rock bandova (ELP, Yes, Jethro Tull, Genesis, Saga...), te klasičnog power/progressive-metala u kome se izmijenjuju bogate naslage raznolikih gitarskih dionica i klavijaturističkih linija u simfonijskim aranžmanima. Za potrebe ove turneje, vođa banda Nick van Dyke se isključivo posvetio gitari, dok je njegovo uobičajeno studijsko mjesto za klavijaturama preuzeo gostujući virtuoz Greg Hosharian. Onaj pravi metal naboj Redemption ispoljava samo preko distorziranih gitarskih riffova Bernie Versaillesa i čvrstog, vrlo zapetljanog ritma bubnjara Chris Quirartea, inače jedinih dugokosih članova banda, dok je ostatak njihove glazbe formiran u veoma bogatom sympho-progressive stilu zasnovanom na osebujnim linijama klavijatura i gitare Nick Van Dykea koje su paralelno povezane svojim uzajamnim nadogradnjama koje često odlaze u grandiozno koncipirane kompozicije koje kao da su napisane za simfonijski orkestar. Skladbe su im vrlo dugačke, u prosjeku oko 6-7 minuta (izuzev trominutne klasične power-metal "Nocturnal"), pa je tako "Sapphire" s njihovog drugog albuma "The Fullness Of Time" ovdje adaptirana u varijanti od punih 15 minuta. Kroz koncert u trajanju od 65 minuta Redemption su nafilali cijelu seriju vrlo zahtjevnih aranžmana za svakog od šest glazbenika na pozornici uključujući i metalski posve netipične dionice pjevača Aldera koji pjeva u kombinaciji opuštenih i čvrsto zgrčenih linija na posve razumljiv i čist način vrlo dugačke tekstove prožete uglavnom emotivnim i individualnim, često mračnim i neoptimističnim opsesijama balansirajući s tugom i ushićenjem, svjetlošću i mrakom, te energijom i strašću. Za kraj nastupa izabrali su najsnažniji broj "The dead of faith & reason" (s "The Origins Of Ruin") u odriješito nabijenom i vrlo jednostavnom prog-power metal stilu kakvom baš ne prilaze često.

U jesen 2009. (točnije 6.X) objavili su svoj četvrti studijski album kataklizmičnog naslova "Snowfall On Judgment Day" sa producentom Tommy Hansenom.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/10/2009