Dio znamenitog američkog sastava Steely Dan, gitarist, klavijaturist i kompozitor, osebujni Walter Becker se oglasio sa svojim (tek) drugim solo albumom na kojem otkriva svoj bogati i samozatajni vokal.

Album je izašao još 2008. godine pred samu jesen i objeručke je s velikim pohvalama prihvaćen kod kritike, no tek je u ljeto 2009. počela njegova promocija. Nakon gotovo pune godine dana od objavljivanja, u lipnju 2009. izbačen je prvi singl "Downtown canon/ Bob is not your uncle anymore (demo)" u ležernom soft-pop/reggae maniru, a same razloge za ovako dugačak period od realizacije do promocije treba potražiti u dobro poznatoj činjenici neopterećenog 'puževog koraka' Steely Dan koji su u međuvremenu odradili kraću američku i europsku turneju.

Stilistika Walter Beckera ovdje je otprilike na razmeđi Steely Dan albuma "Aja" (1977), "Gaucho" (1980) i "Two Against Nature" (2000), što znači ležeran soft-pop/soul, blago jazzy s mnogo izleta u reggae, blues i lagani rock za mirno starenje, ali pjesme su odreda fantastične. Pune su metaforičke mistike, sofistikacije i mnogih nadobudnih tema koje, iskreno govoreći nemaju niti današnji živući rock intelektualci, hip-hoperi, punkeri i hardcoreaši. Becker se fino na svoj temperamentan način šegači sa socio-političkim problemima i društvenim svjetonazorima ne uzdižući nikakav rockerski ili punkerski bunt, već onaj odavno zaboravljeni duh hippy generacije koja nije mogla živjeti i opstati u okružju grubih godina kasnih '60-tih. Ovdje je Walter potpuno svijestan autor kao što je i bio u svim onim formacijama Steely Dan, te progovara o mnogim bitnim problemima i predrasudama suvremenog društva kroz vrlo neobične, ponekad šaljive i komične, ponekad tužne i gorke priče - susjedu kojeg nikada nisi vidio, zaboravu imena kod upoznavanja, lijepim djevojkama koje su 'sponzoruše', čudnih situacija kada se netko familijarno želi nekome prikrpati čisto iz materijalnih razloga, pranju novca, yappijima, alkoholu, raznim ljudskim porivima i kojekakvim površnim bedastoćama izraženim na duboko sofisticiran, duhovit i intelektualan način... Mnogo toga je u svojoj lirici i svjetonazoru pokupio i David Byrne u vrijeme Talking Heads, a i mnogi new-wave/ rock izvođači. Sve to je Walter Becker uklopio u odličan Steely Dan kolaž vrlo ležerne i prepoznatljive glazbe koja je na razmeđi prastarog pop-soul stila s natruhama reggae ritmova i laganih jazz upliva kojima su debelo kumovali razvoju karijera mnogih znamenitih autora među kojima su Eric Clapton, Dire Straits, Sting, Thomas Dolby, Chris Rea, Massive Attack i Tricky u prvom redu. Kao što je to bio običaj i kod Steely Dan, ovih 12 brojeva u klasičnom formatu od 48 minuta otkrivaju se postepeno s vremenom jer su i same nastajale vrlo dugo; Becker ih je skladao gotovo punu deceniju, a za neke kaže da su svoje idejne korijene začetka imale još u '70-tim, ali se sticajem okolnosti nisu uklapale u koncepte Steely Dan albuma.

S ponekad odličnim izletima u sjajne piano-bar interpretacije i linijama jazz tenor saksofona Chris Pottera (skladbe "Door number two", "Paging Audrey", "Circus money", "Selfish gene", "Darkling down", "God's eye view", "Three picture deal"), te višeslojnih eklektičnih formacija koje su vođene bogatim strukturama pratećeg banda od čak 10 glazbenika (3 gitare, klavijature, piano, bubnjevi, udaraljke, saksofon) i 7 ženskih sexy back-vokala, ostvareno je gotovo briljantno djelo koje bez ikakvih problema može stati uz bok najznamenitijih Steely Dan albuma. Kritika, kao što je već rečeno, albumu je dala mahom visoke ocijene, a evo i nekih kratkih osvrta: 'briljantno, savršeno se uklapa u opus roditelja moćnih grupa koje daju obilje hrane za razmišljanje' (Chris Jones, BBC), 'trajna kvaliteta' (Andy Parker, Burton Mail), 'melodičan, funky i pametan album koliko god želite' (John Bungey, The Times), 'glazbeni smisao jasnoće i vještine koja bi trebala biti izdana kao promocijski demo predložak uz sve najbolje hi-fi proizvode' (Manchester Evening News), 'gledati ovaj album u cjelosti je radost - rafinirano pjevanje, ultra uske reggae i bas linije, te lijepe melodije koje vas na liriku slavoluka podjednako mogu rasplakati i nasmijati' (Zolo Pavao, američki kompozitor), 'bogato detaljima' (Uncut Magazine), 'sa svakim novim slušanjem se otkriva sve više' (Mike Perciaccante, All About Jazz), 'aranžmanski zvuk je stvarno jednostavan, ali nije' (Marty Vedro, Herald Tribune), 'usudio bih se reći, album pametniji od mnogih' (Sheffield Star), 'postoji jedna zanimljiva tajna o skromnosti ovih komada; Beckerov vokal ima privlačan umor od sitnog svijeta odražavajući slabljenje tvrdokornih iskustava' (Andy Gill, Word)...

Kratko i jasno - sjajan album Walter Backera.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/09/2009