Teško mi je i pomisliti da je već prošlo dvadeset godina otkako sam prviput čuo I Wanna Be Adored i zarazio se "madchesterskim" zvukom. No, ako se sjetim koja mi je ove godine bila godišnjica mature, sve se posloži i razveseli me ta činjenica.

The Stone Roses definitivno su jedan od ključnih bendova britanske glazbene scene, a njihov prvi album sigurno bi se u mnogim izborima ugurao blizu TOP10. Nažalost, zbog predugog čekanja na drugi album i još tko zna čega, bend se brzo raspao, pa je i time zaslužio ući u legendu. Ian Brown je krenuo u solo karijeru, dosad je uspješno gura. John Squire, osim crtanja i izlaganja istih, tu i tamo nekome odsvira gitare, a prilično neuspješno je i oformio band Seahorses. Mani se prebacio u PRIMAL SCREAM i tamo mu je očito dobro. Reni je jedini kojem se teško ulazi u trag, no ostao je barem poznat po kapicama koje je nosio, pa je u Britaniji još uvijek uvriježen naziv "Reni hat", barem u generaciji koja se sjeća Stone Rosesa.

Izdanje debi albuma The Stone Rosesa ima nekoliko verzija. U jednostrukoj ("Special edition") verziji nalazi se samo remasterirano izdanje cjelokupnog albuma, kojem je pridodana Fools Gold, pjesma koja je bila njihov najveći hit, a nije se našla ni na jednom od dva objavljena albuma, no bila je prisutna na svim kompilacijama, kojih je bilo i previše. Te "Complete SR", te "Definitive SR", te "Best of SR"… Uh, tko bi ih sve polovio.



Pisati nešto o studijskim verzijama ovog albuma bilo bi deplasirano. Potrebno je jedino reći da ova, remasterirana verzija ne zvuči radikalno drukčije od one iz 1989, osim što je malo čišći zvuk i možda je malo pojačan bas, a remasteriranje je vršeno pod budnim okom Iana Browna. Što nije nimalo loše. Ipak, uvijek ću radije staviti Jugotonov vinil (a imam i kazetu i cd), koji mi je Bula jednom prilikom poklonio (Hvala, Bula!) i preslušati ga sa svim njegovim nesavršenostima i krckavostima.

Tzv. "Legacy Edition" ima i drugi cd na kojem je petnaest studijskih demo snimaka. Jedna do druge snimke su toliko čiste da su vjerojatno čekale u redu za studijsko poliranje i produkciju. Zanimljivo je čuti neke verzije pjesama, a pogotovo tu mislim na I am the Resurection, koja je u "albumskoj" verziji produžena za gotovo dvije minute. Jedina dosad nepoznata snimka na ovom cd-u je posljednja pjesma Pearl Bastard. Poluakustična pjesma vrlo slična All Across the Sands, b-strani singla Sally Cinnamon.

DVD koji je dodan uz "Legacy" već je svima dobro poznati Blackpool Empress Ballroom koncert u trajanju od 58 minuta s uključenih šest promo videa (Waterfall, Fools Gold, I Wanna Be Adored, One Love, She Bangs The Drums, Standing There). Očito je to jedini sačuvan i snimljen i vrijedan spomena koncert, iako ni on baš nije na nakoj visokokvalitetnoj razini.



"Collectors Edition" sadrži pakiranje od 3CD-a/3LP-a/DVD/ 2GB USB/ 1 knjige + 6 crteža. Remasterirani album je tu bez Fools Gold. Demo cd je također tu, a pridodan je i cd prepun remixeva i b-strana. Sve poznato i dosad ljubiteljima benda i kolekcionarima. Na tri vinila su osim albuma u cijelosti stavljene opet neke b-strane i remixevi. Dio toga dosad nije bio objavljen na vinilu, pa je to ajmo reći nešto novo. DVD ko i svi ostali, a na USB je u 2 "giga" stalo i ponešto pjesama odvrćenih unazad, što je bila poslastica za Stone Roses-e. U knjigu i crteže netreba sumnjati, pa tko ima viška cca 80-ak funti plus poštarina, nek se potrudi ubosti ovu verziju prvog i najboljeg The Stone Roses albuma, pod nazivom "The Stone Roses".

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 28/08/2009

PS: Vinilno izdanje je u "gatefold" omotu i ima dodatni singl, sedaminčer, na kojem se nalazi pjesma Pearl Bastard. Vinilno izdanje uz Legacy i Special Edition može se kupiti i u svim boljim prodavaonicama u RH.