Prvi rad Zvuka Broda nakon četiri godine pauze u finom i opuštajućem elektronskom dance-funk raspoloženju.

11 izdanje dvojca Zvuk Broda kojeg čine Ivan Slipčević i Tomislav Domeš je blagi zaokret u lepršavi electro-pop sa sintagmama funka i laganih natruha tromijih plesnih house ritmova od čega se nekoliko naslova slobodno može iskoristiti kao povjetarac za uzavrele ljetne noći na plesnim podijima. Uvodna, te ujedno i naslovna "Chicken on the boat" je jedna baš od njih, a sadrži i prateće ženske neobavezne vokale uz sasvim minoran i gotovo nevažan tekst. Blagi back to '80's funky-disco zvuk (Quincy Jones, Nile Rodgers, Chic, Kool And The Gang, Fashion, Imagination, Michael Jackson iz razdoblja albuma "Off The Wall" i "Thriller", Oliver Mandić...) donose skladbe "Odu" i "Di bili da bili..." u kojima se ponovno pojavljuju vokali koji su ovaj put provučeni preko debelih premaza sasvim ugodnih efekata. Manji izuzetak je instrumental "Ukrao sam stvar" u kojoj je naglašena suptilna instrumentalistička nadogradnja s blagim produkcijskim dance psycho elementima koji su sastavljeni od nijemih 'uuuuuu' ženskih vokala i bogato slojevitom gradacijom linija minimalističkih klavijatura. Najbrži broj je "Sitcom star II" koji će podsjetiti na duh vremena Human League iz faze albuma "Dare" (negdje u rangu pjesme "Do or die") sa oporo hrapavim muškim vokalom kakvog se često može pronaći na radovima berlinskog Me Raabensteina, dok je posljednja kompozicija "Trehkfd" posve prijatan blago psihodeličan funky plesni fade-out ovog vrlo kratkog albuma koji traje tek nešto više od 35 minuta. Dakle, sve su ovdje prisutne stare formacije funk linija, ritmike i blagih melodija bez ikakvih primisli o nekom nadobudno važnom svjetonazoru u kojem postoji samo prijatno zadovoljstvo laganog plesa. Pop. Ugodan pop i ništa više.

Album je sasvim lepršav, ugodno plesan, funkoidno slatkasto neobavezan s mnoštvom efekata i prozračnih pozadinskih laid-back motiva, te je potpuno odsviran i izveden pomoću kibernetike, a određene paralele se mogu pronaći i sa prijedorskim bandom Dbau kada se zapute u lakše i prozračnije funk-electro sfere.

Premda su Zvuk Broda bili uz Plazmaticka, Blashka i Aesqea jedni od predvodnika treće generacije electro zvuka na području ex-Yu (prvu nose, naravno pioniri Beograd i Denis & Denis, a drugu ona nemušta gomila dancera i DJ-a iz prve polovine '90-tih), ova treća generacija nikako nije uspjela da pronađe svoj komercijalni rejting mada je za to bilo vrlo dobrih predispozicija, računajući i vrlo obećavajuće radove beogradske Neočekivane Sile. Zvuk Broda čak nemaju niti svoju myspace web stranicu koja i nije toliko bitna, ali je činjenica da još uvijek rade po postulatima prilično zatvorenog medijskog kruga s konca '90-tih kada se o internetu pričalo nadobudno, a učinilo vrlo malo. Bez obzira na to, Zvuk Broda su ovim albumom naglasili svoju visoku kompozitorsku snagu kojom bi mogli uz malo sreće zalepršati i domaćim, a naposljetku i inozemnim medijima, zašto ne...

Plesni electro-funk album za ugodno starenje kojeg je uvijek prijatno poslušati.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/08/2009