Iza ovog imena nalazi se praktički oneman band kojeg predvodi Justin Wright, nekoć član skupine Living Science Foundation iz Los Agelesa. Nakon razlaza, Justin odlazi u Kansas City (Missouri, USA) i 2003. pokreće vlastiti solo projekt kome se tek za potrebe živih nastupa pridružuju Paul Kneeje, Bryan Levine, McKinley Jones, Nate Lewis, Aaron Osbourne i Matt Hill, glazbenici koji su radili ili još uvijek rade u cijelom nizu bandova poput The Pope, The Manifolds, White Suits/ Brown Boots, Bipolar Bear, Cantus Firmus/ Breathing Flowers... U početku diskografski rad 'sastava' se svodio na brojna d.i.y. izdanja (oko 20-tak komada) među kojima ima live snimaka i split albuma, sve dok im 2007. nije Kill Shaman Records objavio prvi zvanični album "Animism", svojevrsni minimalistički spoj kraut-rocka, psihodelije i space - ambijentalne drone glazbe. Na albumu su se jasno ogledavali utjecaji Brian Enoa, Sun O))), Earth, Ash Ra Tempel i A.R.& Machines, dok je drugi album "Black Ohms" (2008, Beta-lactam Ring Records) donio veću zastupljenost organske psycho-elektronike poput ranih Tangerine Dream, uspavljujućih drone melodija i mnoštvo dugih i laganih gitarskih improvizacija. Nakon potpune promijene članova među kojima je ostao samo Matt Hill, stručnjak za loopove bas linija i starinske analogne ritam mašine koje koristi u posve razlivenom zvučnom okružju na način drone-electro ambijentalaca, Justin Wright s novom postavom u kojoj su još David Williams i Ashley Miller kreće u novo poglavlje. Prije svega, ovaj treći album "White Ohms" je donekle nastavak trome atmosfere prethodnog 'crnog' albuma s konotacijama instrumentalne subsonične lijene Pink Floyd psihotične hipnoze. Tako se u prvom, 15 minuta dugačkom broju "Mantra in white ohms" (sve su instrumentali) hipnotički ponavljaju jedni te isti tonovi (bas loop, synth) koji uvode u naoko mirnu, ali posve tromu globalnu suštinu albuma. Uz efekte minimalističkog bas loopa i valjajuće brumove (poput šumova starinske magnetofonske trake) koji su sastavni dio cijele priče, tek u drugom komadu "Land of light" pojavljuje se Wright na gitari koja je posve potisnuta u opskurno maglovitu atmosferu. S vrlo malo gitarskih, hipnotički repetativnih gradacijskih tonova u delayu i efektnim naslagama još dvije solo gitare, nekako najkompaktniji dio albuma doima se vrlo prozračna psycho-ambient tema "Empyreal totem", a svoje rock/blues korijene Wright otkriva u minimalistički naglašenom "White rift" uz potporu još dvije, vrlo impresivne gitare u obilatoj reverb distorziji. Kao podsjetnik na nesumnjivo velike utjecaje Brian Enoa, pojavljuje se skladba "Tonal elation" koja će, one s malo dubljim underground poznavanjem, djelomično podsjetiti na "Sparrowfall" teme sa albuma "Music For Films". Završna kompozicija "Serenity" je još jedan dugačak komad (12 i pol minuta) sa vodećim 'Tangerine Dream' lajt-motivima syntha i vrlo snenih, pritajenih naslaga ambijentalnih melodija gitara.

Sve skupa, ovo nije ništa novo, produkcijski je čak i vrlo loše ispolirano, te usput valja napomenuti da u ovom fahu, ovozemni Ivan Čkonjević iz Subotice radi daleko kvalitetnije materijale. Stoga nije niti čudno da je album objavljen u ograničenom tiražu od samo 200 komada. No, kako god, "White Ohms" je uz sve svoje tehničke boljke relaksirajući ambijentalno - psihodeličan i vrlo miran album kojeg valja poslušati.

Naslovi: 1.Mantra in white ohms, 2.Land of light, 3.Empyreal totem, 4.White rift, 5.Tonal elation, 6.Serenity

Web: www.myspace.com/expo70

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 16/06/2009