Za bend koji toliko mnogo duguje tuđim pjesmama, odnosno njihovim obradama, vjerojatno i nije bilo lako snimiti album pun takvih pjesama. Da li bi svijet bio isti bez Dandove verzije Mrs Robinson? Vjerojatno bi. Al moj svijet vjerojatno ne bi.

Iako je s jedne strane žalosna činjenica da je prošle godine barem 50% ljudi koji su došli pogledati Evana Dandoa i njegove LEMONHEADSe na Rokaj fest čekalo samo tu pjesmu a to vjerojatno nije izoliran slučaj, s druge strane boli ga "tuki" jer, toplo se nadam, temeljem te pjesme ubire dosta dobru pinkuci da može i živjeti.

Mrs. Robinson i nije izdvojeni slučaj u njegovom životu. Tu su još i Luka, How Will I Know?, Fade To Black ili Plaster Caster, da nabrojim samo neke. Ovima se sada pridružuje i novim 11 obrada, pa sad lijepo Dando može na turneju na kojoj će svirati samo obrade.

Uglavnom, uz pomoć Vess Ruhtenburg (bas) i Devona Ashley (bubnjevi), Dando je snimio jedanaest pjesama koje variraju od slušljivih ("Waiting Around To Die" Van Zandta ili "New Mexico" od Fuckemosa) preko zapanjujuće nezanimljivih ("Fragile" od Wire) do straaašno neslušljivih ("Dandelion Seeds" grupe July), od neobičnih odabira ("Green Fuz" nepoznatih garažera Green Fuz) do još neobičnijih ("Beautiful" Christine Aguilere odnosno Linde Perry (ex 4 Non Blondes), od loših dueta (s Kate Moss u "Dirty Robot" čudnog danskog dueta Arling & Cameron) do manjeloših dueta (s Liv Tyler u Cohenovoj "Hey, That's No Way To Say Goodbye").

Sve u svemu, ove pjesme nemaju baš ništa zajedničko osim što ih je Dando skupio, otpjevao i sve to kao krajnji produkt zvuči nezanimljivo i nepotrebno.

ocjena albuma [1-10]: 4

pedja // 12/06/2009