Lucidna američka sludge death'n'roll metal supergrupa je iza gomile bolesnih, sumanutih i perverznih tekstova punih crnog humora unijela duh istine o truleži američkog morala i kulture.

Supergrupa Birds Of Prey dolazi iz Richmonda (Virginia, USA), a sastavljena je od pet poznatih glazbenika iz krugova metal underground scene. To su pjevač Ben Hogg (član Beaten Back To Pure, a gostuje i u postavi King Travolta), gitarist Erik Larson (radi ili je radio u sastavima The Mighty Nimbus, Kilara, Axehandle, Avail, Parasytic, King Travolta, Alabama Thunderpussy, Hail!Hornet), drugi gitarist Bo Leslie (The Last Van Zant, ex-Throttlerod), basist Summer Welch (iz Baroness) i bubnjar Dave Witte (Municipal Waste, Burnt By The Sun, Discordance Axis, Human Remains, ex-Redrum).

"Sulfur And Semen" im je drugi zajednički album, te od prvijenca odskače u tek neznatnim detaljima što znači da je zvuk i dalje između starog death i doom metala, te hard-rocka s elementima južnjačkog rocka, noisea i punka koji je prozvan sludge death'n'roll. Tekstovi su opako bolesni i perverzni, otprilike na relaciji Jeff Clayton (AntiSeen) - Dan Hobson (Killdozer), te ovu bandu predstavljaju kao doslovce sjebane, uvrnute i ćaknute ljude u glavi. Tematika je okrenuta uglavnom prema seksualnim perverzijama koje su najočitije u predposljednjem naslovu "Overfucked and underage" kroz jezivu priču o pedofiliji i silovanju koju su lukavo mistificirali kroz 3.lice jednine, dok je sama glazbena potka vrlo lijepa i harmonična doom melodija. Uz obilje metafora i priča o isušivanju seksualnog junaštva (uvodna "Bleed, blister or cum"), 'puškama poput pimpeka' ("Satisfy the 45") i temama o karanju na različite načine, album donosi satirične, morbidne i ironične pjesme ovijene u crni humor o prirodno retardiranim osobama ("Mentoring the mongoloids/ return to the Attic"), klaustrofobičnom zarobljeništvu u rudniku ("Where black lungs don't breathe"), smiješnoj situaciji promijene povijesti ("Turning big rocks into little rocks"), no na također satirično-bolesni način ukazuju i na suvremenu američku paranoju od dvije krajnosti - totalnog siromaštva i perverznog života na visokoj nozi ("Murder the homeless/ Burn the upper class"). Kako god, iza ovih sumanutih tekstova stoji dobar dio sušte istine o Americi kao o najpokvarenijoj državi na svijetu s kojom su se Birds Of Prey našegačili do daske. Glazbeno su besprijekorno potkovani, čisti u zvuku, melodični, zabavni, pa čak i plesni što je za jedan otkačen i šašav metal band posve neuobičajeno, te su napravili razmjeran odnos između brzih i sporijih tempova. Uz to ne prakticiraju nikakve nagle obrate, breakove i vratolomne solaže, te ne teže prema 'velikom metal djelu'.

Ako vam manjkaju Killdozer, Black Sabbath, Rollins Band, Throttlerod, Avail... i još dio nekada vodeće teške mašinerije za mljevenje tromih i ne prebrzih hard/metal ritmova, ovaj album 'ptica grabljivica' će vas onda zasigurno oduševiti svojom glazbenom strukturom. Sami navode da su prebrzi za sludge metal, prečađavi za death metal, previše precizni za punk i preteški za trenutni retro-rock revival.

horvi // 05/02/2009