home > mjuzik > Missiles

kontakt | search |

THE DEARS: Missiles (Dangerbird records, 2008)

Sa THE DEARS susreo sam se pri njihovom kratkom boravku na BELLA UNION etiketi. S pjesmom Whites Only Party neobično su podsjetili na THE SMITHS, prvenstveno vokalno na Stevena PAtricka Morrisseya.

Ovim kanađanima to je četvrti studijski album, a oformljeni su još 1995, predvođeni karizmatičnim vokalom Murraya Lightburna. Njihov zvuk od samih početaka krase orkestralne melodije u indie pop-rock stilu s naglaskom na teatralnost. Trebalo im je skoro deset godina i da objave drugi album, "No Cities Left", koji je bio koliko toliko zapažen i izvan granica matične države. A tomu je prije svih bile zaslužne 22: The Death of All the Romance i naslovna, No Cities Left. Do tada su se već vjenčali Murray i dugogodišnja družica i klavijaturistica benda, Natalia Yanchak, pa je novi album, "Gang of Losers", unatoč naslovu bio ipak malo manje depresivan nego prethodnici.

Iako blago razočaran, cjelokupnim albumom, koji je bio prošaran pjesmama od odličnih do predosasnih, od BLUR-like vokala do THE SMITHS-like vokala, preko teatralnih eskapada DIVINE COMEDY ili SUEDE, ipak mi je laknulo kad sam uvidio da THE DEARS nisu čistokrvna kopija THE SMITHSa, kao što je Whites Only Party nagovješćivala.

S tog albuma, polovica pjesama dosta dugo se vrtila u mojem mp3 plejeru i one stvarno vrijede svakog slušanja. Ostatak, zbog prevelike vokalne sličnosti s Albarnovim vokalom, jednostavno nije išao.

The Dears - Money Babies


Činjenica da THE DEARS imaju novi album zainteresirala me barem da vidim u kojem su smjeru otišli. Još kad su poslali cdove na kućnu adresu, postali su veći u mojim očima. Tada sam saznao da su do "Missiles" Murray i Natalia ostali sami, a album su snimili uz pomoć session muzičara i objavili ga za novu izdavačku kuću, Dangerbird records.

Disclaimer, sedmominutna pjesma koja otvara album, progresivni je intro sa saxofonom u pozadini, a Saviour, dvanaestominutni završetak albuma otvara novu stranicu benda, koji je očito odlučio krenuti laganijim tempom bendova kao što su TV ON THE RADIO, dok sredina albuma vuče na experimentalnu RADIOHEAD fazu.

Spoznaja da su se Morrissey i THE SMITHS potpuno maknuli iz THE DEARS pjesama, i vokalno i glazbeno, nije me baš oduševila, no smjer kojim su THE DEARS krenuli glazbeno je jači od odbojnosti prema Albarn-like vokalu, pa i dalje s velikim veseljem stavljam ovaj cd u plejer.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 29/12/2008


PS: unutarnji omot cda, pisan je kao manual za neki uređaj, što im daje veliku sličnost s nekadašnjim SPIRITUALIZED "receptima" iz kutija za lijekove. Vrijedno viđenja.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*