Dimirtij je austrijski noise-rock kvintet iz Wiener Neustadta koji je osnovan 2005. godine, a u postavi su Florian Seyser Flo (vokal), Ronny Dangl (gitara, prateći vokal), Lukas Lechner (bas), Stefan Bischof (bubnjevi) i Lukas Bauer (gitara, synth). Obožavaju bandove poput Drive Like Jehu, At The Drive-In, Hot Cross, Blood Brother, Yaphet Kotto..., te onda možete pretpostaviti da je ovdje riječ o vrlo žestokom i bučnom bandu s naglašenim ritmovima, distorziranim gitarama i krvavo cvilećem punk vokalu koji izgara do bola. Album je vrlo kratak (svega 28 minuta), sadrži 10 kompozicija različitih dužina od dvije do pet minuta, te je veoma žestok, melodičan, ritmičan, plesan i pravo rečeno, odlično pripremljen za koncerte. Međutim, band se raspao 15.IV 2008. kako kažu nakon kratke ali teške bolesti kada više nije bilo moguće nastaviti daljnji zajednički rad. Objavili su tri izdanja, održali stotinjak koncerata po različitim državama i zauvijek zaključili svoje djelovanje. Šteta.

Devet skladbi je na engleskom, a samo jedna na njemačkom jeziku ("Bridge/ water"). Sve su nabrušene, obiluju energijom i adrenalinom, lucidnim bubnjarskim plesnim ritmovima koji izgledaju kao da bubnjar prilikom svake svirke razori čitav set, a svirka dvije gitare u spregi s odlično produciranim bas linijama su uz svu distorziju toliko čiste i razgovijetne u toj tehničkoj i koncizno zavrzlanoj izvedbi da je to milina za čuti. Nije ni čudo jer album je masteriran u Skyline Tonfabrik u Dusseldorfu. Imaju i dobar dio zvuka kojeg su nekada imali Fugazi na ranim albumima, a vokalne ciktave dionice, kao i kohezija pjevača Floa u spregi s pratećim glasom Ronnya, te harmonijom i ritmičnošću banda zna podsjetiti na one nevjerojatne američke otkačenjake Circus Lupus koji su objavili dva albuma i 1993. otišli u povijest. Ovaj album je odlična škola energičnog rocka s temeljima u punku, noiseu i post-hardcoreu, te je najbolja preporuka svima onima kojima navedeni izvođači uz dodatak The Jesus Lizard i stare američke noise scene znače sam vrh rock obrazovanja. Od kompozicija posebno efektne su uvodna "Maelstrom", veoma plesna i melodična "You in everything", jedna od najluđih "The smell" i "Ghost like us" gdje im gostuje pjevačica Katie Trenk, te svi u glas izvikuju 'this is where we belong the dark, the prison, the place for ghost like us'. Na toj, te na još dvije skladbe ("Off or on" i vrlo dobro aranžiranoj posljednjoj "Snakes on paper") gostuje na vokalima Richard Turkowitsch, vjerojatno naše gore list. Neka vas prisustvo syntha ne obeshrabri, on je ovdje samo kao sitna dopuna nekih efekata koji su jedva čujni, ali vrlo umješno iskorišteni u uvodima ili izvodima kompozicija.

Album je nekoliko mjeseci kasnije tiskan i na vinilu u suradnji s Laserlife Records.

Lucidno, energično, brzo, moćno, kvalitetno, kreativno...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 05/12/2008