Antony Harding ime je koje se krije iza pseudonima JULY SKIES. Iako je u bendu još ljudi, oni su većim dijelom samo varijable, dok je Antony konstanta. Možda je ponekom zagriženom poznavatelju brit-pop grupe HEFNER ovo ime zapelo za oko, no ovaj Antony nije bubnjar spomenute grupe, već jedna potpuno druga i drugačija individua.

Kao i na prethodnicima, Antony i društvo se na Weather Clock oslanjaju na atmosferu i glazbenu podlogu, mnogo više nego na vokale, iako se tu i tamo dogodi neki izlet u pjesmu koju krase vokalne dionice. Slušajući album, ako razmišljam o melodiji, imena koja padaju napamet su Robin Guthrie, Neil Halstead, Felt ili Durutti Column, a ako gledam naslove pjesama Billy Bragg, Luke Haines ili Anthony Reynolds.

Album je prepun nostalgičnih melodija naziva koji bude sjećanja. Od Girl on the Hill preko One Morning in May do To My Love tu su gitare prepune eko-a i reverba, uz klavir (Broadcast for Autumn Term, Waiting for the Test Card), klarinet (Holidays to Wales) ili orgulje (See Britain By Train). Bas gitara pojavljuje se u tek ponekoj pjesmi a pjesme potpuno lišene zvukova bubnjeva još više naglašavaju željenu mističnu atmosferu.

Očita je fasciniranost Britanijom i britanskim, kao i na prethodnim albumima, pa album u skladu s naslovom počinje glasom britanskog točnog vremena, dok naslovi See Britain By Train i Distant Showers Sweep Across Norfolk Schools govore sami za sebe.

Ovo je hermetičan album i definitivno nije za svačije uši, no ako Vam jednom uđe pod kožu teško ćete ga izvaditi iz plejera.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 17/11/2008