Gregg Dulli, nakon raspada legendarnih AFGHAN WHIGSa, ne sakriva se pod pseudonimima. On je okupio također respektabilnu ekipu i pod imenom TWILIGHT SINGERS snimio već drugi album.

I dok su AFGHAN WHIGS bili mješavina grungea, soula, funka i Barry Whiteovskog glasa, TWILIGHT SINGERS su izbacili grunge, a dodali malo rocka i elektronike u pokoju pjesmu.

Prvi album "Twilight" glazbeno je više nalikovao bučnijim WHIGS albumima tipa "Congregation" ili "Black Love", dok je ovaj smireniji i vuče na mirnije dijelove "Gentlemana" ili "1965". Pri snimanju je učestvovalo preko 20 glazbenika, no činjenica je da je Dulli taj koji je zaslužan što su AFGANi zvučali kako su zvučali, i što TWILIGHT SINGERS zvuče kako zvuče. A zvuče odlično!

"Esta Noche" se uz signal zauzetog telefona neprimjetno nastavlja na laganu "Martin Eden", te ubrzava kako bi kad dođe do "Teenage Wristband" atmosfera mogla explodirati u jednoj od najboljih Dullijevih pjesama ikad. Ta je pjesma jednostavno hit. Hit nad hitovima i podsjetnik kako bi pravi hit trebao zvučati. Već se u sljedećoj pjesmi "St Gregory" situacija smiruje i dalje nastavlja očekivanim tempom.

No, da nebudemo nepravedni prema ostalima (što mi je Mario alias Zvonko nedavno zamjerio) evo ih par koji su dali obol ovom djelcu. Mark Lanegan (ex-SCREAMING TREES) otpjevao je "Number Nine", PRINCEova bivša "muza" APOLONIA pojavljuje se kao back-vokal. A tu su još i multiintrumentalist Mathias Schneeberger, Petra Haden (ex-SPAIN), Brian Young (ex-WALKABOUTS, POSIES)…

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 24/11/2003