Emo metalcore sastav Ligeia stiže iz Massachusettsa (USA), a ime su uzeli po kratkoj priči koju je Edgar Allan Poe napisao 1838. 170 godina kasnije, to jest, 2008., ta priča je posve drugačija u interpretaciji ovog sastava, te kako stoji u press materijalu, još uvijek je intrigantna kao inspiracija za band koji traži nadahnuće u frustrirajućim temama koje variraju između ljubavi i smrti. Sastav je oformljen 2003., ovo im je drugi album, a od originalne postave ovdje su prisutni Keith Holuk (vokal) i Ryan Ober (gitara). Zanimljivo je da su u ovih 5 godina postojanja promijenili 8 članova od čega 4 bubnjara i 3 basista. Postava koja je radila ovaj album uz Holuka i Obera su još Brandon Whipple (bas) i Nick Neumeister (bubnjevi).
Kao i debi album "Your Ghost Is A Gift" (2008, Ferret Music) ponovno su udružili snage s producentom Ken Susijem (Unearth) i osmislili priču koju opisuju kao prikaz njihovih života u posljednjih nekoliko godina. To su teme u kojima provlače sjećanja odrastanja, bezbroj frustriranih crtica o 'every fucking day', pijankama, besparici, djevojkama, turnejama koje ih iscrpljuju na kojima su se suočavali s brojnim problemima (odsvirali su oko 600 koncerata), a glazbeno se nalaze u mješavini metalcorea i nu-metala s povremenim izletima u kratkotrajne elegičnije detalje. Aranžmanski su uglavnom podijelili brže i žešće dionice s onim laganijim i atmosferičnijim tako da je materijal kompaktan i sukladan s Holukovim vokalom koji varira od ciktavih crustova do relativno uobičajenih i 'nježnijih'. Od znamenite svjetske produkcije tu se mogu pronaći elementi od RATM do Deftones, Incubus, Limp Bizkit i Linkin Park, a od domaće pripadajuće scene postoji određena bliskost s karlovačkim Sepal, bjelovarskim Undeify, zagrebačkim Darwin i varaždinskim Cold Snap (kako gdje). Najžešće skladbe su "Teenage wasteland" i "Thanks for nothing", a najlaganije kratki instrumental "Interlude" koji djeluje kao unplugged session bez bubnjara i vrlo tužna akustična elegija "Heroin diaries". Svoju čvrstu emo priču prikazuju u "I've been drinkin" i "Bombshell" (najbolji komad albuma), a klasičan metalcore stil na ostatku materijala od čega vrijedi izdvojiti naslovnu "Bad news", "Johnny Cash", "Hot mess" i završnu "Hoodrat". Ipak, najupečatljiviji dio albuma (i sastava) čini odličan gitarist Ober koji uz riffove fila ponekad vrlo zanimljive dionice, te pjevač Holuk koji ima ponešto od Mike Pattona iz vremena Faith No More. Album i kompozicije su vrlo kratke (u prosjeku 2 i pol minute) tako da 29 minuta proleti vrlo brzo.
Solidan i vrlo iskren, a uz to i moderan melodični metalcore album. Dnevnik odrastanja u kojem ne treba tražiti skrivene poruke.

Naslovi: 1.Bad news, 2.Johnny Cash, 3.I've been drinkin, 4.Hot mess, 5.One night stand, 6.Teenage wasteland, 7.Interlude, 8.Bombshell, 9.Heroin diaries, 10.Thanks for nothing, 11.Hoodrat

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/09/2008