Hahahahahahaha! Naslov je to prve skladbe ovog otkačenog i šašavog albuma koji vodi u sjajan svijet hardcore svjetonazora gdje ima svega i svačega, a najviše čiste zabave i uzbuđenja bez ikakvih suvišnih prenemaganja.

Kvartet Heavy Heavy Low Low počeo je s radom 2003. u Troyu (New York, USA) pod imenom Screamo, te iz tog vremena imaju samo jedan EP "Kids, Kids, Kids". Nakon promijene postave, band seli u San Jose (Kalifornija) i mijenja ime u Heavy Heavy Low Low i 2004. objavljuje prvi singl "Inhalant abuse is illegal and can be fatal" koji se 2005. pronašao na EP-iju "Courtside Seats" objavljenom na Twelve Gauge Records. Iduće 2006. godine potpisuju ugovor s New Wheatermen Records (u sklopu Ferret Music Records) i izdaju prvi album "Everything's Watched, Everyone's Watching" na kome se nalazi nekoliko starih pjesama u remasteriranom obliku i nekoliko novih. 2007. jedino su objavili limitirano izdanje EP "...Fuck It?!" u 1000 primjeraka gdje se posljednji puta u ulozi vokala pojavljuje Matthew Caudle kojega mijenja Robert Smith (ne, nije frontmen The Cure). Od samih početaka band je neprestano na turnejama sa sastavima Fear Before The March Of Flames i The Fall Of Troy, a između ostaloga, nastupali su sa Horse The Band i GWAR. U trenutnoj postavi su Robert Smith (vokal), Dan Rankin (gitara, vokal), braća Christopher (bubnjevi) i Andrew 'Roo' Fritter (bas), te njihov prijatelj Sam Pura Fill In (gitara) koji je sastavu omogućio udomljenje u New Weathermen etiketi.



Njihov neobičan stil najlakše je opisati kao mathcore premda su u ranoj fazi bili zaraženi trash metal utjecajima, a na svojem drugom albumu skroz šašavog imena "Turtle Nipple And The Toxic Shock" svoj smisao za ekscentričnim ludilom postavili su na vrlo visoku kreativnu razinu. Nazivi pjesama koje imaju vremenski period od 40-tak sekundi do tri minute su posve bizarni - "How many dad's must eat themselves?", "3000, 100 points, Gummy Octopi", "H.D. eye hybrid cyborg", "R4TB3LLY", "Eagle mewnadria"..., a oni sami tvrde da su plod njihovih mnogobrojnih turneja, zabave i svjetonazora kojeg nazivaju 'Beach Boysi na drogi'. U stilskom pogledu tu ima zaista svega, od ludih japanskih hc-noise utjecaja Melt Banane i Ruins, starog otkačenog post-punka kakav su radili Pop Group i Gang Of Four, hc-punk/jazza Nomeansno, noise-rocka Butthole Surfers, The Jesus Lizard, Circus Lupus, Rapeman, Shellac, post-hc-a Fugazi, At The Drive-In do jasnih crta Black Flag iz njihovih eksperimentalno-psihodeličnih faza. Zato i nije nikakvo čudo da su obradili klasik Black Flag "Wasted" u trajanju od samo 45 sekundi, a i vokal Robert Smitha zvuči bijesno i krvavo poput Henry Rollinsa iz '80-tih. Uz brze skladbe imaju i aranžmane gdje koriste laganije tempove i protežu štošta iz ostavštine underground rocka unazad 20-30 godina. Ima i utjecaja trash-metala, psihodelije, eksperimenata, gitarskog surfa, funka (posebno u bas dionicama), dance-punka... te je tako zaokruženo jedno sjajno djelo koje odiše stilskom raznolikošću i podiže adrenalin, te je dokaz da je hardcore još uvijek neiscrpni izvor kreativnog nadahnuća odakle se neprekidno crpe ideje za lucidan egzibicionizam. Oni koji se sjećaju Šarlo Akrobate, opako šaljivih Mamojebac i znaju za Trio Tri vrlo dobro razumiju o čemu je riječ.

Ovo je jedan od originalnijih hardcore albuma 2008. godine. Sjajno!

Još samo da ih je vidjeti uživo...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/08/2008