Ova krupna momčina rođena je na Jamajki, a odrasla u Queensu, kvartu u New Yorku pored Brooklyna i već je u ranom djetinjstvu bio vezan uz glavnu struju hip-hopa, kako to smijelo tvrdi na svojoj web-stranici. Prvi veliki izlazak iz društva nepoznatih rappera omogućio mu je švedski producent George koji je remiksirao "The things you do" dueta Denniz Pop & Max Martin gdje se pojavljuje Furyev vokal. Pjesma je prvo postala top-40 hit u Švedskoj, a potom je na veliko iznenađenje dosegla i no.37 Billboard ljestvice singlova. Cee-Rock ili skraćeno, The Fury nakon ovog uspjeha gostovao je na MTV s Amandom Lewis, slobodnim stilom je repao s Rap Coalition, te je učestvovao u video spotu "Hate me now" NAS-a gdje je bio prisutan i sam Puff Daddy. Do sada je gostovao na više od 20-tak albuma, singlova i različitih remikseva, a izdvajaju se učešća kod Last Days Of Disco (K-Laz & Soul Supreme), Freddie Crugera (album "Soul Search"), Twelvbit ("Stranded On Planet Rock"), Marcela ("Gambler's Delight"), Atjazz ("Full Circle"), DJ Phantoma, Veronique Lalouette ("As I Am") ili finskih Beats And Styles. A nije niti za ne spomenuti suradnju s Profesor Griffom i Flavor Flavom iz Public Enemy, Mobb Depp ili Alchemist (nije onaj progressive metal band iz Australije).

Svoj konačni debi album nakon mnoštva suradnji prvo mu je osigurao švedski izdavač !!!Handzup/ Turmic Records, a potom je distribuiran u USA, Njemačkoj i Južnoafričkoj Republici gdje je izazvao popriličnu halabuku, a naposljetku ga je odlučio objaviti i Abstract Sounds Records iz Britanije zahvaljujući suradnji sa underground rapperom Late-om iz wolverhamptonskog sastava Villians And Wolftown Comittee koji u svojoj zbirki kolaboracija također ima nekih 20-tak imena. Materijal na albumu je u konvencionalnoj glazbenoj varijanti hip-hopa koji je napravljen pomoću elektronske tehnike kombiniranjem samplova, r'n'b i funk ritmova, efekata i scratcha (nema old school gramofonske DJ scratch tehnike), no tekstovi su veoma pozitivni. Tu nema depiliranih međunožja, sisatih nauljenih komada pored bazena, obračuna bandi ili pjesmica o kvartovskim prepucavanjima. Fury govori o stvarima koje nisu sjajne i mahom govori svojim bogatim riječnikom o mnogo toga što se skriva iza paravana pučke hip-hop zabave. U paralelama s domaćim hip-hopom usporedio bih ga jedino sa Settom, možda i zato jer Sett radi na instrumentalizaciji s jednom određenom osobom koja radi s Cee-Rockom... Od 11 pjesama s albuma izdvajaju se elegična "Anderson iz nice", hard-funk/rock komad "Fury & promoe collabo" u suradnji s Promoe of Looptrop Rockers gdje su prisutne i jazz konotacije melodiziranjem klavira i duhača, zatim "Dialect: ridiciulous" koja se sa snažnim funk basovima nameće kao underground hip-hop hit (spominje se i Jimi Hendrix), te vrlo dobra "The perfect storm" s gostovanjem Tah Phrum Duh Bush, Coole High & Mikey D i završna "Yowzah!!!". Kako se sav hip-hop svijet svodi na liričke teksture kojih ovdje ima u izobilju, ovo nije ništa lošiji album od gomile sličnih u posljednjih desetak godina. No, glazbeno minimalističko ponavljanje ustaljeno još od vremena prvih albuma Cypress Hill, House Of Pain i Wu-Tang-Clan je ostalo isto. Nema veselja, zajebancije i angažiranosti kakvu su imali rani Public Enemy, Run DMC, Eric B & Rakim ili Beastie Boys. Ovo je ogoljeni hip-hop album s tek nekoliko na prste izbrojanih vrlina, odnosno premršavo za visoki domet. Edo Maajka, The Beat Fleet i Sett su na ovim područjima napravili daleko bolja ostvarenja. Da ne spominjem kanadski So Called (sjajni album "Ghettoblaster"), američke Giraffe Nuts iz Chicaga ("Eat Them" album) ili švedske Speech Defect ("Come For Da Funeral") koji su vrlo bliskom izrazu prišli s inovacijske strane i hip-hop unaprijedili dobrih 10-tak godina za budućnost. Hip-hop nije samo repanje i sklapanje rima, u njemu treba znati uživati kao što su stari bueseri uživali svoj 'o, my baby' takt. U momentima kada se Cee-Rock 'The Fury' približava mračnom trip-hop bluesu (skladba "Top notchin'" ili već spomenuta "The perfect storm") zvuči nedovoljno jako da bi se približio Massive Attack ili Trickyu. Njegova prevelika želja da sve skladbe izvede na vokalni rap način je jednostavno upropastila ovaj glazbeno solidno urađeni album. Činjenica da crni rapperi s početka 21. stoljeća ne znaju pjevati i koristiti glas u svrhu vrhunskih vokalnih izvedbi potvrđuje i ovaj album. Ovo je vrijeme kada se u hip-hop undergroundu rađa generacija svjesnih autora koji su bijesni i nadrkani poput punkera iz '70-tih, ali nemaju svoj gard, stav i vlastiti svjetonazor kojim bi izazvali revoluciju osim da stalno spominju Britney Spears, politiku Busha, legendarni 'Babylon' Ras Tafari Makonnen Haile Selasija i očekuju da budu prihvaćeni kao James Brown, Bob Marley ili Rage Against The Machine. Mnoge pjesme na ovome albumu djeluju kao da su dio Zack De La Roche i ekipe. Crni komunistički romantični oportunist ili samo bezazleni komentator vremena?

Sett je rekao 'Cee-Rock spada u indie underground krug conscious repera koji imaju tu pozitivnu vibru, ali rijetko dospjeva dalje od nekih lokalnih priča. Sasvim pozitivno'.

Ipak, ovo je tek prvijenac...

Naredni album, kako stoji u press materijalu biti će realiziran s mađarskim hip-hop/downbeat elektroničarom Marcelom (aka Carmel).

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 24/08/2008

PS: Stokilaš underground hip-hoper Cee-Rock 'The Fury' iz New Yorka promovira debi album na turneji po Europi prilikom koje će čak tri nastupa održati u Sloveniji. Termini su 25.VIII Global (Ljubljana), 26. VIII Loski (?) i 27.VIII STUK (Maribor).