Ambijentalni instrumentalistički gitaristički kaos i gusti slojevi prigušene distorzije djelo je frakcije članova Six Organs Of Admittance, Magik Markers i Mouthus koji su album napravili koristeći samo gitare.

Basalt Fingers je projekt iz Brooklyna (New York, USA) sastavljen od tri gitarista - Ben Chasny iz Six Organs Of Admittance, Elisa Ambrogio iz Magik Markers i Brian Sullivan iz Mouthus. Čistoća zvuka i produkcije koju imaju ovi sastavi, posebno Six Organs Of Admittance na albumima "Dark Noontide" i "Shelter From The Ash" ovdje su pretvoreni u namjerno uvrnutu zvučnu kulisu, te je ovo na neki način njihov bijeg iz zacrtanih formi psihodeličnog neo-folka, gothica i indie-rocka. Pošto su im daleko važniji njihovi matični bandovi, podatake o ovome kolaboracijskom albumu gotovo da i nisu davali, a s time se očigledno složio i izdavač objavivši album u ograničenoj nakladi od samo 845 primjeraka. Interesantno je da izdanje sadrži klasičnu LP gramofonsku ploču i isti snimak na cd formatu u zajedničkom pakiranju koje je teško 180 grama. Numerološki broj ispisan je rukom na omotu za svaku kopiju, a sadržaj nosača zvuka se svodi na svega dvije instrumentalne teme "Untitled 1" i "Untitled 2" koje traju svaka nešto više od 20-tak minuta. Forma glazbe je posve slobodna, gotovo atonalna, poliritmična i disharmonična u tri različita gitaristička minimalistička zvučna spektra. Prvi koji je najasniji svodi se na gitarsko hipnotičko poigravanje s jednom te istom melodijom u slobodnim improvizacijama, drugo je zakukuljeno gustim slojevima prigušene distorzije, a treće je posve nejasno eksperimentiranje s gitarom u svojstvu efekata koji su provučeni kroz niz maglovitih halova. Sama glazba je rađena u svojstvu autorski eksperimentalnog noise poriva i vodi u jedan vrlo loš trip koji nema nikakvih aranžmanskih pauza već djeluje kao da je sva gitarska buka sažeta u tihi, ali istovremeno i vrlo naporan zvučni zid. Očigledno je da nakon što su iscrpili svoje kreativne porive za slobodnom izvedbom u oba broja nakon dvadesete minute krenuli u ofenzivu kojom su samo gledali da što prije završe ovaj neuobičajen gitarski eksperiment. Pošto kompozicije nemaju naslove, a samo ime projekta ne odaje nikakvu specifičnu nit vodilju (prsti od basalta), ovaj album bi se mogao uklopiti i u opus slovenskog Actona ili zagrebačkog trija Azot kada prave ekscentrične atonalne skladbe. A i oni koji su prisustvovali koncertu The Necks u Zagrebu, 9.XI 2007. mogli bi si otprilike predočiti o kakvoj glazbi je riječ. Samo još za informaciju, prva skladba je nešto melodičnija i obavijena ambijentalnim kaosom (miriše na noise post-rock), a druga je magloviti košmar pejzaža i monotonije slušan s radijskih kratkih valova. Ipak, nekakvog šarma u ovom čudnovatom eksperimentu ima. Udahnite i pustite mašti da vas vodi... Ovdje je sve slobodno i otvoreno.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/08/2008