Osnovani koncem '90-tih nakon raspada dva kultna sastava Pyrexia i Internal Bleeding odakle su došli pjevač Keith DeVito, gitarist Brian Hobbie, basist Joe Cincotta i bubnjar Rob Maresca, dok je drugi gitarist Trevor Peres došao iz Obituary, no on ih je nedavno napustio. Prvi album "Metal Blade" objavljuju 2001., mnogo nastupaju, no zbog mnogih osobnih problema zamrzavaju sastav i pojavljuju se samo s jednim EP-ijem 2005. kada su najavljivali svoj drugi album. Međutim, ponovno su se bacili u status privremene diskografske neaktivnosti jer su željeli napraviti što bolji album. Kako se sve otegnulo, drugi album im je svjetlo dana ugledao tek koncem siječnja 2008.

Unatoč dugotrajnom procesu snimanja i stvaranja, "Pathology Of Murder" je solidan, no ne i pretjerano kvalitetan album jer se sastav niti nakon gotovo desetak godina postojanja ne može definitivno odlučiti da li im je ovo samo privremeno utočište ili nešto što namjeravaju održati na dulje staze. Vokal DeVita je snažan, promukao, hrapav, pomalo pritajen i za razliku od sukladnih death metal vokala nije u tipičnim crustovima, već je jedna inačica punk-metal glasa, te se ne libi zagaziti i u povremeni rap. A takav je i otprilike stil banda - čekičarski brzi hc ritmovi bubnjeva koji zvuče kao da su načinjeni od plastike u spregi sa čvrstim trash-dead metal-punk gitarskim riffovima i upečatljivim bas dionicama koje naglašavaju njihovu kompaktnost. Produkcija je vrlo čista, profinjena, razdvojena na svaki element posebno i u tom kontekstu Catastrophic su napravili sjajan posao. Neki kritičari čak smatraju da su s ovakvom preciznom i dojmljivom produkcijom zašli u jedan posve novi stil death metala. Ali nedostatak albuma su neubjedljivi tekstovi koji se doimaju kao da su nabacani kolaž iz dnevnika užasa koji je trajao punih sedam godina. Dvije skladbe koje se posebno izdvajaju su "Problem, reaction, solution" gdje spajaju sve vitalne osobine death i trash metala sa mnogobrojnim ritmičkim izmjenama (čak ima i opako teških blues-hard riffova) i "History is fiction" u kojoj pokazuju visoki aranžmanski talent. Ako se ne obazire pažnja na ponekad pretjerane i preozbiljne lirske umotvorine o obdukciji ili raspadanju tijela (jedan kritičar je napisao da u njima ima dosta smrada), ovo je sasvim solidan album kojem vrijedi posvetiti nešto manje od 40 minuta vremena za ne previše brutalne, ali zato vrlo čiste i razgovjetne zvučne poduhvate.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 01/06/2008