Nakon trip-hopa, sexy-popa i glam-diska, najmanje što se moglo očekivati od Alison Goldfrapp i Will Gregorya je ono što se može čuti na "Seventh Tree". Album ogoljen do kraja, prepun mirnih folky melodija i smirujućeg Alisoninog vokala. Umjesto sexy dive, Alison je postala hippy borac za ljudska prava, a Will umjesto čarobnjaka za sintićima i klavijaturama, čovjek za pianinom i akustičnom gitarom. Iako su i s dosadašnjim albumima šokirali sve, i fanove i kritiku, vjerujem da je "Seventh Tree" šok nad šokovima. U svakom slučaju, šok u pozitivnom smislu. Trebalo je više slušanja da sve sjedne na svoje mjesto i da se donese ovakav zaključak, no kad su se stvari posložile od Clowns do Monster Love, sve je to jedan predivan "trip" na koji su nas GOLDFRAPP ponovo odveli. No, da nebi mislili da je elektronika u potpunosti nestala iz njihovih života, tu i tamo nas podsjete pokojom dionicom u pjesmama Happiness ili singlu A&E.

Mnogi su dosada smatrali Alison sex simbolom, što zbog njenog izgleda, što zbog načina pjevanja i interpretacije pjesama na stejdžu, a ona sama je rekla da su ovim albumom željeli ustvari odbaciti ovakav imidž. Mislim da su smirenjem njenog glasa dobili još više na senzualnosti, što će mnoge potaknuti na mokre snove, a nakon video spota za A&E...



Ono što ostaje visjeti u zraku je kako će ubuduće izgledati "live set" GOLDFRAPPa. Da li će nove pjesme dobiti svoje elektro-disko inačice ili će se stare približiti novima... Ili...

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 30/04/2008