S američke etikete Kill Rock Stars dolazi nam ovaj mladi i zvukom ne toliko američki sastav albumom koji će zajedno s "Transfiguration Of Vincent" M Warda pokazati da jedno drugačije poimanje i tretiranje pop pjesme(sa više nego očitim uvažavanjem tradicije prije pojave rocka) trenutno vlada glazbenim prostorom.Ovdje više salonski i kazališni štih uz snažan folk prizvuk samo je kulisa onog što bih nazvao usavršenijom verzijom subjektivnog popa.Popa koji nije vođen izvanjskim strujama i nametljivim trendovima već dolazi iznutra,ono izvanjsko osjećamo posredno,preko subjekta.Ispričavam se na ovom lošem kineskom riječniku,ali ja sam iskreno uvjeren da se ovdje događa nešto značajno.Već neko vrijeme pop se tretira kao nešto potencijalno umjetnički vrijedno i trajno ali je meni ovo puno bolje od sve sile tipičnog postmodernističkog izdrkavanja koje smo slušali u devedesetima(čast iznimkama) ili ovog novog naleta retro ovo-ono bandova(čast Interpolu i ,još doduše nezrelim,Strokesima).Zar nije ovo upravo ono što bit indie-popa (ili,još smješnije-off popa)ta divna kontradikcija između nečeg populističkog i nečeg potpuno intimnog.

Jer ovdje imate sve,povremeno dirljive stihove,melodije,svijetli i prodorni ,senzibilni vokal,trube,široko sazvučje,đitre,trube,sve.

oliver kovač // 17/10/2003