SoCalled je kanadski hip-hop oneman projekt kojeg potpisuje Josh Dolgin rođen u Ottawi, točnije u naselju Chelsea, prigradskoj četvrti udaljenoj desetak kilometara od Ottawe. Premda većinsko stanovništvo govori francuskim jezikom, Dolgin se služi engleskim jezikom, a danas radi kao fotograf, novinar za Hour Magazine i magičar u Montrealu. Iz njegove biografije uočava se da je kao klinac obožavao crtiće, te se glazbom počinje baviti vrlo rano zahvaljujući majci koja ga je slala na satove piana. Kasnije je završio višu glazbenu školu, obožava svirati harmoniku, te je do sada radio sa raznim vrstama sastava svirajući salsu, gospel, rock i funk dok se nije odlučio otisnuti u solo vode i striktno izvoditi hip-hop. S režiserom McGillom surađivao je na dugometražnom animiranom filmu za Canada Council, a povremeno radi i kao studijski glazbenik baveći se produkcijom, aranžmanima, pjevanjem, repanjem i svirajući piano. Od važnijih glazbenih momenata, radio je sa sastavom David Krakauer's Klezmer Madness!, pjevao je u Beyond The Pale iz Toronta, te je surađivao sa Shtreiml (Montreal) i Aleph Project (L.A.). Također je bio dirigentom mješovitog židovskog zbora Addath Israel, te se bavio i različitim studijskim radovima za imena poput Killah Priest, Susan Hoffman-Watts, Frank London i Irving Fields.

"Ghetto-Blaster" je njegov treći solo album kojeg je zbirno sastavio u suradnji s gomilom gostiju kojih ima više od dvadesetak. Između ostalog tu su i njegovi bivši suradnici Killah Priest, Susan Hoffman-Watts, Beyond The Pale, David Krakaeur, Irving Fields, Theodore Bikel... Ono što rad SoCalleda izdvaja iz cijele branše hip-hop izvođača jest to da kompletnu glazbu izvodi sa pratećim sastavom u kome su uz klasičnu postavu (bubnjevi, bas, gitara) još i razni duhački instrumenti (truba, trombon, saksofon), egzotične udaraljke, cimbale, violina i cijeli niz različitih vokala, dok Dolgin repa poput pravog crnca, pjeva poput cigana, svira piano, harmoniku i klavijature. Osim u nekoliko sekvenci, album je lišen stereotipnih hip-hop manira u kojima se koriste samplovi, monotona minimalistička ponavljanja i gomila skitova, tako da je šarolikog glazbenog ozračja od ska ritma (plesna "(These are the) good old days"), preko mnoštva egzotike, world-musica, romskih, hebrejskih i orijentalnih trubača ("Let's get wet"), funka obogaćenog sa gudačima i duhačima ("Ich bin a border by Mayn Vayb"), do vrsnog plesnog world-musica otpjevanog na meni nepoznatom jeziku ("Baleboste"). Posebnost albuma čine skladbe "(Rock the) Belz" koja je otpjevana na hebrejskom uz dodatak repanja na francuskom i engleskom jeziku s pratnjom cimbala i "Slaughter interlude", najduža skladba izvedena na njemačkom i engleskom jeziku s bogatom glazbenom građom u koju su između ostalog uključene odlične piano i violinske dionice, te nadogradnja od nekih desetak različitih vokala. Svoju glazbenu darovitost Dolgin prikazuje u prijatnom dvominutnom instrumentalu "Slaughter on 10th avenue" kojeg je odsvirao solo na pianu koji se još jednom pojavljuje u rap vokaliziranom naslovu "Rece Cica". Ipak, najveće iznenađenje albuma je nevjerojatni križanac d'n'b-a, dancehalla, romske i ska glazbe u pjesmi "Heat attack feeling" koja je prepjev tradicionalne romske "Reče čiča da me ženi" otpjevana na srpskom jeziku! Za jednog Kanađanina čak je i dobro skinuo specifičan romski srpski naglasak. Stoga svaka čast i albumu, a prije svega sjajnom glazbeniku Josh Dolginu.

Prijatno (netipično) hip-hop iznenađenje!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/02/2008