25 godina nakon posljednjeg albuma "Burning from the Inside" i 30 godina nakon osnutka banda došlo je pravo vrijeme i za diskografsko uskrsnuće jednog od najmračnijih bandova svih vremena. Iako su se Bauhaus prije par godina koncertno reaktivirali, pustili su ipak neko vrijeme da kemija ponovo proradi i da novi materijal s kojim će izaći bude dobro selektiran i dovoljno dobar da ne okalja legendu kao što je to bilo n.pr. u slučaju Stoogesa.
Bauhaus još uvijek zvuče mračno ali i moćno, a uspjeli su u ovim poznim godinama zadržati i onu poznatu dozu ludila i "živčanosti" zbog koje su se i izdvajali iz mora goth i dark bandova i bili slušani i priznati i od punokrvnih rockera.
Peter Murphy se i dalje kreće u baritonskim vodama Iggya i Bowiea iz berlinskih faza a Daniel Ash sa svojom gitarom i dalje kida "NERVES".
Možda sam malo subjektivan i nostalgičan za vremenima kad sam prije 20 godina posljednji put slušao neki album Bauhausa i kada sam bio u čuvenom "Freakshow" vlaku koji je vozio iz Zagreba za Ljubljanu na koncert The Cure i koji je bio vrhunac natapiranih i napudranih sljedbenika "crne riže". Meni je ovaj novi album Bauhausa, koji tek treba izaći, njihov apsolutno najbolji album a "Adrenalin", "International Bullet proof Talent", "Endless Summer of the Damned" i "Black Stone Heart" neke od njihovih najboljih pjesama.
Dostojanstven povratak. Bravo !

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 30/01/2008