Nakon četiri pune godine ovaj rock & roll/ rhythm & blues kvartet iz Tuzle došao je do svojeg prijelomnog, drugog albuma kojeg su snimali i studijski obrađivali gotovo dvije godine. Već sama postava - Goran Čampara (vokal, gitara), Dražen Mulaosmanović (solo & slide gitara), Danijel Stuhli (bas) i Bojan Divković (bubnjevi) dovoljna je garancija za odličan bazični i riffovima podebljan rock zvuk kojeg njeguju sastavi od Partibrejkersa i Majki, do Messerschmitt, The Babies, Erotic Biljan & His Heretics, Muškat Hamburg... Na albumu su ugostili čak 12 gostiju - Nino Škiljić i Željko Jokić (trube), Damir Ahmetović (saksofon), Haris Rustemović (konge), Elmir Dumanjić (vokal, svi iz sastava Defence), Tarik Karačić (usna harmonika), Adnan Gulamović (udaraljke), Damir Avdić - Graha (vokal), te Aida, Vedran, Banda i Gordan (prateći vokali), tako da je realiziran fini i polirani zvučni sjaj.

Album iznosi 47 minuta, sadrži 14 autorskih skladbi, te pršti uzbudljivim plesnim rock/ blues gitarskim riffovima i povremenim solo-dionicama i efektnim međuigrama usne harmonike uz tekstove na domaćem jeziku. Jedini izuzetak je pjesma "Banda vlada (feat. Defence)" koja je urađena u angažiranom rock/reggae-ritmu sa socio-političkim akcentom, te je poslužila kao prvi pilot singl kojim je album najavljen. Pun pogodak No Rules su ostvarili već sa uvodnom "Drugi život" koja je uz wah-wah gitare, prateću duhačku sekciju i back-vokale plesni i čvrsto uštimani rock'n'roll. Sve skladbe su brze, plesne i pogodne za koncertnu prezentaciju koja je kod No Rules najjače oružje. Usput, 2004. su dobili nagradu Davorin za "Otkrovenje godine - novi izvođač". Osim svojeg prepoznatljivog rock/bluesa povremeno zalaze u plesni tex-mex/rockabilly ("Ne voli me") ili u laganu slide elegiju (završna "Iza sunca"). Tekstovi su vrlo dobri te tipičnim rockerskim buntovno-prgavim načinom govore o individualnim životnim preokupacijama, socijalnim tegobama, sudbinskim raskrsnicama ("Loša sreća", "Ponovo rođen", "Probaj me", "Uzmi ili ostavi", "Ne voli me"), lopovluku (emotivnom i materijalnom poput naslova "Imaš nemaš", odlična "Nema izbora", "C'mon baby"), društvenim tokovima ("Ritam gomile"), te se 'između redaka' može pronaći i nekoliko sofisticiranih enigmatskih tema koje je Goran Čampara napisao u obliku vlastitih ekspresija (primjerice naslovi "Jednom za sve" i "Na izvoru"). Njegova lirika govori o zrelom glazbeniku koji je svjestan situacije i okoline u kojoj živi, tako da je svaki tekst posebna priča za sebe u kojoj nema sladunjavosti i uobičajene komercijalne banalnosti.

Sudeći po stilski jednostavnom kratkom, jezgrovitom i slojevitom obrascu kojeg prikazuju na albumu i njegovoj sveopćoj prihvaćenosti, te činjenici da su svoja dosadašnja izdanja objavljivali za tri različite etikete s područja ex-Yu (učešće na 9. i 11. bombardiranju New Yorka, Slušaj najglasnije - Zagreb, Active Time - Beograd i Hayat Production - Sarajevo), No Rules uz to što su ovaj rad masterirali u Ljubljani predstavljaju homogeni rock sastav koji je na pravom putu ka otvaranju vlastite perspektive na cjelokupnom teritoriju nekadašnje Jugoslavije.

horvi // 27/10/2007