Prošla je godina obilovala odličnim reizdanjima i iskopinama starih snimki. Između ostalih tu su se našli (po prvi put na CD-u) Neil Youngovo remek-djelo "On the Beach", Beatlesi sa novom i mnogo boljom verzijom "Let it be" pa Zeppelini sa "How the west was won" ...itd.

Međutim, laskavu titulu reizdanja godine po mnogim časopisima i prema mnogim kritičarima ponio je album "No Other" Gene Clarka. Mnogi se sad pitaju: "Tko je Gene Clark?". Pa Gene Clark je bio jedno vrijeme (do 1966.) glavni vokal i autor pjesama u Byrdsima. Mnogi se sad pitaju: "A tko su Byrdsi ?". E j... ga sad. Da se mi vratimo Gene Clarku. Nakon odlaska iz Byrdsa, uslijedio je ne baš uspješan nastavak solo karijere, ponovno okupljanje s Byrdsima, pa opet ne baš uspješna solo karijera dok Genea nije pod svoje uzeo baš David Geffen potpisavši s njim ugovor za svoj tadašnji Asylum Records. Geffen je nanjušio svježu krv i novac nedavnim ponovnim okupljanjem Byrdsa i vraćanjem Gene Clarkea pod velike reflektore. Kratko pred tim umro je i Gram Parsons što je također ponovno aktualiziralo Clarkea. Gene Clarke je dobio predujam od (tada vrtoglavih) 100.000 USD i počeo sa snimanjem "No Other" koji je zapravo postao ono što je Gram Parsons nazivao "Cosmic American Music" i što je cijeli svoj kratki život htio snimiti. Možda bi mu to i uspjelo da ga nije preuzeo stil života svog prijatelja Keith Richardsa u vrijeme kad su zajedno na francuskoj obali snimali "Exile on Main Street".

Kao što je priča sa svim "velikim" albumima (na pr. "banana", "Funhouse", "Sgt. Pepper", "Pet Sounds" ...itd) i "No other" je za svoje vrijeme bio preradikalan i neshvaćen. Ova mješavina countrya, psihodelije i soula nazivana i "Countrymotown", sa pjesmama koje traju po 6, 7 i 8 minuta, naravno nije dala nijedan hit-single i album je prodan u svega par tisuća primjeraka. Kod snimanja je sudjelovalo tridesetak glazbenika (čak se i Sly Stone muvao po studiju) i pošmrkane su ogromne količine kokaina a Chris Hillmann (član Byrdsa koji je svirao mandolinu na albumu) je rekao da se slušajući ovaj album može osjetiti okus kokaina u ustima.

Kako to obićno biva, smrću Genea Clarka 1991 ponovno je poraslo zanimanje za njega i njegovi albumi su u devedestima reizdani na cd-u. Od tada "No other" redovito svrstavaju u "najznačajnije albume svih vremena", "deset najboljih albuma 70-ih" ...itd. Prošle godine svjetlo dana konačno je ugledalo i remasterirano izdanje ovog albuma sa 9 bonus trackova i jednom neobjavljenom pjesmom. Svi ljubitelji Byrdsa, Neil Younga, Eaglesa, Dylana, Gram Parsonsa i Flying Burrito Brothersa doći će na svoje i upisat će "No Other" u All-Time Favoritese.

Kome se ovo svidi može krenuti i u nabavku slijedećih albuma:

Gram Parsons: Grievous Angel
The Byrds : Sweetheart of the Rodeo
Neil Young: Harvest
The Eagles : Desperado
Grateful Dead: Workingman's Dead
Bob Dylan: Blood on the Tracks
Flying Burrito Brothers: Sin City
The Band: The Band

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 28/06/2004

> vidi sve fotke // see all photos