Da je netko ranih 90-ih prošlog stoljeća ovim šašavim punkerima iz Chicaga predvidio da će nadživjeti Lux Interiora, Kurt Cobaina, Lou Reeda, Joe Strummera, Mark E. Smitha, Mark Stewarta, Wendy O. Williams (Plasmatics), Nigel Prestona (The Cult), GG Allina, Rivera Phoenixa, Kristen Pfaff (Hole, Janitor Joe), Rozz Williamsa (Christian Death), William Tuckera (Ministry) i još sijaset rock čudaka, zasigurno bi malo tko u to povjerovao. Jer frontmen Blag Dahlia (pravim imenom Paul Cafaro) i gitarist HeWhoCannotBeNamed (a.k.a. Pete Vietnamcheque) su bili toliko razulareno razuzdani, perverzni i skloni svim mogućim opijatima i alkoholu da su bili jedni među prvima na listi koji će otegnuti papke još u nježnim 20-im godinama života. Ali evo, nevjerojatno jest da su preživjeli i opstali zajebavajući se uz to da su 'najbolji bend svih vremena'. Nek im bude. Ja znam samo dvojicu njihovih fanova. Jedan je umro od infarkta prošle godine u automobilu, a drugoga nisam vidio od 1994. godine. I k tome nikad nisam vidio niti jednu osobu s njihovom majicom… Nema veze, nanizali su evo 16 albuma u 4 decenije karijere koju nikad nisu prekidali, vidjeli smo ih na InMusicu, ostali su šašavi kakvi su oduvijek i bili, a i sada su takvi s nekih 60-ak godina na plećima. "Keep It Reel" dođe kao mini album od 20 minuta sa 7 novih pjesama, 2 remiksa i jednom temom u novoj varijanti, odnosno pjesama s prethodnog albuma "Concept Album" (2023): "Voodoo (remix)", "Parasite" i "All for you (remix)" što su ustvari gotovo jedne te iste varijante s vrlo malo otklona. Tu se još može dodati nastavak "Blast on" koji se sada zove "Blast off" i traje dvostruko dulje, skoro 2 minute.



Elem, pola materijala se već čulo, a ostalu polovicu čine pjesme koje su skoro pa slične kao jaje jajetu s uobičajenim promjenama 2-3 akorda od uvodne "One musketeer", "Kinda konsensual", "Nobody fucked you" sve do "We won't skate", a jedina što posvemašno odskače jest iznenađujući blues "I had a dream", ah, dakako, snovima o njihovoj uobičajenoj zajebanciji - teškim drogama i alkoholu. Kroz zafrkantsku lumpenproletersku ideologiju nakićenu i karikiranim nihilizmom, te kontraverzama, ustvari pjesme ne govore ništa posebno izuzev što isijavaju bijes na sve i svašta, ali to je teško za uzeti ozbiljnim socio-političkim angažmanom. Više je to glumatanje u njihovom neozbiljnom pristupu. Možda, da su se sjetili 20. obljetnice čuvenog ima albuma "The Dwarves Must Die" na kome su im gostovali dexter Holland, Nick Olivieri, Nasho Kat i glumac Gary Owens, ovdje ponovno iznenadili s nekim celebritijima, efekt bi i imao nekog smisla u komparaciji poremećenih vrijednosti.

Naslovi: 1.One musketeer, 2.Voodoo (remix), 3.Kinda konsensual, 4.Nobody fucked you, 5.I had a dream, 6.Blast off, 7.Parasite, 8.Invisible people, 9.We won't skate, 10.All for you (remix)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 15/07/2024