Za 25 godina karijere KYP, KUR iliti Kyлтурно Уметнички Работници/ Kulturno Umetnički Rabotnici počastili su fanove perfektnim živim zapisom snimljenim 25.05.2021. kada su se pripremali za album "Панк Кабаре" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32195 (2023), pa se tako ovdje nalaze 3 pjesme (šteta, vjerojatno "Бог да убие" još nije bila u planu). Podsjetimo, to je bila ona krizna faza COVID-19 pandemije, izolacije i lockdowna kada nije bilo koncerata, pa kad su mjere malo popustile, neki su se održali, mnogi su otkazani, no bend je unatoč tome ipak uspio izvesti unaprijed smišljen, reklo bi se avangardan potez kada se nije znalo što nosi budućnost na samo nekoliko dana, evo, pokazuje ovaj koncertni snimak, obljetnički i slavljenički best of za, kako se čini čak 4 hiljade prisutnih ljudi во Кино Фросина, Младинскиот Културен Центар (naučite čitati ćirilicu školovani, pametni Hrvati i Slovenci), mada bih ja više rekao da česte zahvale publici '4 thousand people' ustvari znači 'for' (za), ali nemojte me držati za riječ. Malo mi je čudno da u kino dvoranu može da se nagura 4 hiljade. Kako god, štos je odličan.

Nego, odavno si baš razmišljam što bih još u životu volio pogledati i otići na koncert jer mnogo toga mi više uopće nije zanimljivo s obzirom da sam u proteklih gotovo pola stoljeća aktivnih odlazaka na koncerte vidio sve što me zanimalo (jedan od prvih koncerata su bili 7 Mladih, čini mi se 1975-76 kad još nisam imao 10 godina, a i Rokeri s Moravu), mnogo puta naletio na sjajna iznenađenja, neočekivane predgrupe i pred-izvođače što su znali zasjeniti headlinera, sada u ovim mojim pred-penzionerskim godinama mi se skoro pa više i ne da ići na svirke, ajde, odem kad me pozovu prijatelji muzičari i višegodišnji poznanici, mnogo ljudi mi priča kako je nešto bilo fenomenalno za njih, no sumnjam da bi se takav koncert meni nešto osobito sviđao. Baš mi danas kolega priča da je bio na koncertu Metallica + Five Fingers Death Punch u Beču, ma ok, ali to meni nimalo nije privlačno jer je standardni mainstream i onda se sjetim, paaaa, jebate, vidiš, ove Makedonce bih volio vidjeti jer imaju jako sličan adrenalin mome i smisao za zajebanciju, a koliko znam, nikada još nisu bili u Zagrebu. Totalno su otkačeni uživo sudeći po ovome snimku, još bolji nego li na studijskim radovima, te iz pjesme u pjesmu šibaju upravo onu dozu spontane punk-rock energije koja mi treba, taman pijuckajući vino, taj sveti nektar boga Dioniza s njihovog obližnjeg brda Olimpa kojeg očito i oni slave, a zna se, prihvatila ga je i Biblija i Hristos. Enivej, ovo je moćan zajebantski live nabijen konciznim presjekom ogromne karijere u svega nepunih 50 minuta, ali energija i zajebancija su toliko moćni da im se nemere odoliti.

Koncipiran po best of sistemu, prvo iskoči šašava "Ajде! Kaде?" s usnom harmonikom (drugi album "Amore Bene Tutti Prego", 2008), slijede dva nova hita, NoMeansNo hc/punk "Меквеј" i garažna rokačina "Беќаp" poput Garage In July/ Majke s usnom harmonikom, odlična zafrkancija "Typшиja" (s prvog albuma "Културно Yметнички Pаботници" (2002)) koja je od bazičnog hc-punka pretvorena u monumentalni makedonski etno acapella u početku i proširena na punk-rap/ hip-hop/hardcore, teško za povjerovati koliko je ova pjesma doživjela sjajnu metamorfozu. "Kypви" je u originalu 2017. bila trijezno otpjevana u pop-punk stilu, ovdje je iščašena s puno vokalinih insinuacija na Jello Biafru, te se odma zna da je bend odličan kad si popije i uđe u vlastitu rapsodiju: "Cфaти ме Cват" je urnebesan hardcore (također s "K.U.R.V.I." albuma),l a onda pravi moderni hardcore u "Денот да e paдoceн" s mathcore elementima kojeg ja smatram u ovakvoj varijanti je daleko bolji od nemuštog originala iz 2002., to jest, bend je drastično odrastao u angažirane punk-zabavljače, seansu istinskog makedonskog punk-hardcorea, organizacije koja se i zajebava i pritom misli ozbiljno, mada im to u prošlosti i nije najbolje polazilo za rukom, sad je, konačno isplivalo na pravu površinu. Zafrkantska poanta je i razdioba materijala na "P" i narednu "C" stranu koja prelama od najstarije "Пилот" (s debija) u koju su montirali komičan dio na talijanskom s drugim dijelom aranžmana ubacivši "Pyзни", preko "Псајхобили Poк" i ratnog marša "22 Дивизија", naravno na njemačkom ("Mит миp кoмeн", 2014), pop-punka "Pисте" ("Ha Ha Jolly Jolly", 2011) do zadnjih, reggae-punka "Нема да бидам крај теба" i sarkastičnog progressive-punka "Љубовта нема значење" (drugi album "Amore Bene Tutti Prego", 2008), no koliko god bend unio dezinficijensa na sebe i u sebe s obzirom na opravdane mjere opreza i zaštite od prokletog virusa, ama baš u niti jednom momentu se ne primjete opstrukcije ili brljavljenje koje se zna desiti zbog omamljenosti maliganima. Štoviše, funkcioniraju kao na mlaznom gorivu za rakete, a ovom prilikom su, možda po prvi puta izveli obradu Disciplina Kičme "Coба" odvalivši frenetičnu ružionu od svega jedne minute!

Ma nema nikakve sumnje, ovo se kad-tad mora obavezno pogledati jer je ovo kompletan performans i punk-rock teatar razigrane i raspoložene trupe koja je ono sivilo i tešku morbidnost bacila u zapećak kao da im je ovo bio zadnji koncert nakon kojeg će se desiti apokalipsa. Pa kad je tako i bilo, onda je s jasnim razlogom odvaljeno u maksimalan ekscentrizam, zabavu i vrsno otkačen nastup poslije kojeg je i smrt slatka.

Naslovi: 1.Ajде! Kaде?, 2.Меквеј, 3.Беќаp, 4.Typшиja, 5.Kypви, 6.Cфaти ме Cват, 7.Денот да e paдoceн, 8.Псајхобили Poк, 9.Пилот/ Pyзни, 10.Coба, 11.Pисте, 12. 22 Дивизија, 13.Нема да бидам крај теба, 14.Љубовта нема значење

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 10/06/2024