Toliko sam se poveselio kada sam dobio promotivni press u kome stoji da je ovo avangardni metal bend iz Francuske koja već najmanje dvije decenije ima najbolju i najoriginalniju tešku scenu na svijetu. Bend je iz Bayonnea, osnovani su 2004., rade u nepromjenjenoj postavi, a ime na naški znači 'kraj društva kakvog znamo'. S obzirom da nisam upućen u prethodna 3 albuma koja su realizirali 2004., 2006., pa onda s velikim vremenskim odmakom 2017. i evo sada nakon 7 godina ovaj četvrti, kardiogram mi se poremetio očekivajući avangardu. Međutim, ovdje se na 35 minuta ne nudi ama baš ništa avangardno, čak niti metal, tek onako u nekim sitnim tragovima. Riječ je o bendu s električnim violončelom Fanny koja daje neo-classical štimung istom kao što je električnom violinom (i violom) znao parati Billy Currie u doba 2-3 odlična albuma Ultravox, pa to nitko nije smatrao avangardom rocka, dok je ostatak infrastrukture standardna postava bas-bubnjevi, dvije gitare s vokalima i sitnim upletima samplova, rečemo škola Rou Reynoldsa i Enter Shikar, al zajeb' je u tome što su čuveni Englezi svoj prvi, slavni album "Take to the Skies" (UK no. 6) realizirali tek 2007. premda su drndali još od 1999. godine. Možda su La Fin De La Société Telle Que Nous La Connaissons uistinu bili avangardni na tim prethodnim albumima, obavezno ću provjeriti, no ovdje apsolutno nema niti govora o tome jer zna se što je avangarda, posebice francuska od najčuvenijih Deathspell Omega www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29394, Aabode, Abitbollus, Akphaezya www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14034, And Summer Dies, Argile, Blut Aus Nord www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31722, Brown Escape, Carnival In Coal, Dreams Of The Drowned, Drought, Eikenskagden (pokojni The Skagden), Eitrin, Fate, ugaslih Hecatombe (raspali se 1997), pa Hymen, Kazan, starih L'Amort, Nefarious Mash, Nightmares &nd Comedy, Nihilkult, Om Mani, Oxxo Xoox, Palus Putredinis, Pensées Nocturnes www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31148, PhonoPaths, Plebeian Grandstand www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31091 (imaju čak 5 recenzija na Terapiji), Profunde Libidines, Unbizarize, Upsylon, Yuck... Nadam se da nikog nisam zaboravio koga sam slušao u zadnjih desetak - petnaestak godina, a da sam Francuz, čitavu metal scenu bi im secirao na tanane jer imaju oko 7000 metal bendova, taman poput broja stanovnika mojeg sela Đurđevca u kome svatko zna sve o svakome. A u mom selu nije teško biti avangarda. Vučeš zgaženog mačka na bodljikavoj žici, naravno, potpuno pijan i omamljen od THC-a upriličivši umjetnički performans 1986. za najavu raspada SFRJ, luduješ na plesnom podiju kada DJ pušta očajno debilnu mjuzu o kojoj je Morrissey rekao 'objesimo DJ-a', a ja sam nadodao 'da se malo veselimo' u Tehac pjesmi "Dajem jednu kunu" s albuma "Hereza" (2007) koji je prodan, koliko mi je poznato u 1 primjerku (kupio ga je Saša Zorić, frontmen Kodagain), tako da ja u avangardi za svojeg života nisam uspio u momentu kreacije poput Laurie Anderson, Meredith Monk, Throbbing Gristle, SPK, Einsturzende Neubauten, a i daleko najpopularnijih Sonic Youth. To je avangarda u rocku. Nova iskustva koja su se pretvorila u stvarnost njima su donijele materijalnu korist, a meni samo kultni status u mom selu s kojim se još uvijek gombaju 'ima li naš Horvi ikakvu vrijednost'?



Dođemo do ovakvog kurtoaznog albuma od, hvala Bogu samo 35 minuta. Ovo nimalo nije loša mjuza: fini letargičan violončelo uvod, malo d'n'b insinuacija, pa hip-hop rokačina "Cutoff" stepenastih fraktura u prvom singlu, pa melodičnih gitarskih RATM rešetanja "Asphalt" koja su učestala kroz tijek albuma koliko god da se bend pokušava naći u post-metal formaciji. Opadajuća figura slijedi u romantičnoj "Dark Inception", ustvari lijepom dance-rock/ gothic/ new-romanticsu nastavivši u "Crescendendown", istinsku instrumental eksploziju od 4 minute, ali nije poput Classicx Nouveaux "623", da bi "Attraction" pojačala kombinaciju new-romantics s glam/ power metal, no ništa ozbiljno. Nekako mi se na čitavom albumu doima "Hikki" jer je žestoka, a opet uopće nije metal nego indie-rock s tek urnnebesnom hardcore zavšnicom od nepune minute. I do konca još 3 stvari, paaaaaa, nimalo loše kažem, ali avangardno nije. Nikako. Onda bi svaki bend s gudačkim instrumentom, uključujući i američke country stočare, irske veseljake, mađarske čardaše, naše Cinkuše i tako redom smatrali avangardom. Ma da.

Naslovi: 1.Crashline, 2.Cutoff, 3.Asphalt, 4.Dark inception, 5.Crescendown, 6.Attraction, 7.Hikki, 8.Melancolia, 9.Last star, 10.Highway 21

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/05/2024