Taman si razmišljah kako je ovih 13 minuta velika revival škola Partibrejkersa, a kad ođem da potražim web stranicu dočeka iznenađenje da crnogorski kažem, nijesam u pravu. Tamo stoji da je ovaj materijal proživljeni utjecaj u stilu vinkovačkih rock'n'roll bendova s kraja 80-ih - Majke, Kaotične Duše i Pokvarena Mašta, ali i kninskih Machine Gun. Ih, onda shvatih kako nisam pažljivije promotrio ime benda, oh, pa da, 'momak iz proklete kuće' su početni stihovi grunge elegije "Krvarim od dosade" od Majki s drugog im albuma "Razdor" (1993), tja, kako mi to promaklo, a pjesmu sam kao DJ vrtio stotine puta bilo za neki intro ili na fajruntima u setu sa Soundgarden, Neil Youngom, Nick Caveom, Stonesima, Nirvanom, Stone Temple Pilots... Elem, ovaj bend je duet iz Svilajnca, grada od nekih 10 hiljada stanovnika u središnjoj Srbiji između Požarevca, Kragujevca i Bora na istoku, a postavu čine Mihajlo Belolule aka Mićo panker (vokal, ovo 'panker je službeno s malim slovom, ali bolje bi bilo da je s velikim P) i Goran Stojanović koji je ovdje odsvirao sve instrumente, snimio materijal i producirao ga u studiju MM 19, dakako u Svilajncu. I sad, tu odmah dolazi do izražaja onaj ugodan moment da ipak nije sve podložno urbanom utjecaju, već ponosnom provincijalizmu kojim se daje do znanja kako postoje stvari na koje valja obratiti pažnju jer se može kvalitetno rokati i van metropola, te većih gradova, a uostalom, regionalna r'n'r scena možda i ne bi znala za ovaj gradić kada se vrlo brzo zapali na ovaj dvojac. Da ne bude loše digresije, evo ja sam iz još manje hrvatske vukojebine u kojoj je nekoć bilo nekoliko autorskih bendova, ali danas, koliko mi se čini nema više niti jednog jer su se svi razišli po svijetu, uključujući i mene.



Ovo je pošten i hrabar bend kojeg valja cjeniti: napravio je za početak samo 4 pjesme koje donose dovoljno jaku i iskrenu autobiografsku fabulu u kojoj se proteže uobičajeni temperament 3 osnovne r'n'r stvari u sofisticiranim varijacijama. Uvodna "Himna" je brzača što predstavlja njihovo ishodište: 'rođen sam tamo negde dole gde reka plavi okolna područja/ gde se prostiru najtrusnija zemljišta/ gde se život rađa i kroji sudbina/ gde me masa neće zaboraviti nikada/ rođen sam u resavi donjoj/ tamo gde vetrovi nećujno duvaju/ gde je moje pretke koštala sudbina', auuu! Bravo odmah na uvodu! Ne treba ništa više komentirati, ali samo podsjetiti da je zli Sloba Milošević koji je napravio, zna se koliko štete srpskom narodu, iz obližnjeg, spomenutog Požarevca. Druga, nešto lakša s blagim hard-rock elementima "Vreme se menja" je tipična za prvu vitalnu riječ slogana r'n'r-a sa stihovima 'ni seks ti ne znači ništa/ ljubavi nema' u vrlo kratkom performansu od tek nešto više 2 i pol minute u kojima se čuje i vrlo dobar gitarski wah-wah i psycho pasaž. Najdulja "Ranjeni vuk" u raspoloženim akordima temperametne garažne blues rokačine koja podsjeti i na baranjski Garage In July je ustvari turobno mračna tema razvedenog oca kome je oduzeta kćerka, a shodno tome, može poslužiti i za opoziciju prema svim ženskim emancipacijama jer, poznato mi je jako dobro da je ženski rod spram muškog ispred suda i arbitra uvijek u poziciji žrtve. Mi muškarci više nemamo nikakva prava ispred komisije koja je uglavnom manje-više u suknja postavi. Izem ti lebac ja Tarzan, a ti Džejn, lele dunje ranke, od moravski krokodil ću pravim opanke... Kamo to dođe da sa svoju Čitu se razgovaram... Punk riffovima i energijom nakićena "Sunce je izgrejalo" ima onu prljavu sofistikaciju, bolje rečeno druge riječi u sloganu r'n'r-a stihovima 'svetlost ovog sveta/ sudbina se igra onima što žele da žive, sudbina voli one što se bore da prežive/ večito, večito, večito mlad'. Sve je to OK, ali ja bih to da sam na njihovom mjestu transkriptirao u njihov zavičajni leksik i pomoravski dijalekt, bilo bi daleko originalnije jer Belolule Mićo Panker ima uistinu zanimljiv, poseban vokal koji bi mnoge mogao iritirati kao da nije prošao pubertetsku mutaciju glasa poput Zorana Todorovića iz pulskog punk benda Antitodor, a to valja iskoristiti u pozitivnom aspektu. Sve ovdje štima ko' mala urica koja bi se, ako Mićo Panker i Goran dozvole samima sebi hrabrije poigravanje baš u pomoravskom dijalektu koji nam manjka kao etno/folk motiv u ovakvom garažnom rocku, mogli vrlo brzo izaći na široku ex-Yu scenu i pokazati da nije samo najbolja srpska rock stvar u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Kruševcu, Zrenjaninu ili Nišu. Ovaj beskompromisno iskren dvojac iz Svilajnca tek može koristiti vlastite resurse bez obzira na neki početni negativan feedback. Видим и чујем светлу перспективу.

За почетак - одлично!

Naslovi: 1.Himna, 2.Vreme se menja, 3.Ranjeni vuk, 4.Sunce je izgrejalo

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/05/2024