Prvi album američkog war metal benda i neskriveno se diči preporukom čuvenog Iggora Cavalere koji za njega kaže da ima duh stare škole latinoameričke scene. Pohvale nesumnjivo, a isporučuje li bend očekivano? Pa zavisi, ako volite da vam je metal primitivan, nabrijan i bestijalan, onda svakako. Subžanr na doticaju deatha, blacka i ponekad uz dobar upliv grindcorea garantira dobar provod za svakog pravovjernog fana- što ja nisam, pa ću skratit ovu uvodnu kenjažu i posvetit se samoj muzici. 'Pulpit of the Conqueror (Mutually Assured Desecration)' otvara album sa kaotičnošću artiljerijskog udara, drito u vugla i sa nesmiljenom žestinom. U svoje malo više od četiri minute zvuči kao otvaranje grindcore albuma, sa svojom blast/bridge dinamikom popraćenom više nego solidno obavljenim masteringom. Natruhe metala u ovom žanrovskom mixu se skrivaju, ali nisu posve odsutne, što postaje jasnije u drugoj polovici pjesme, kada spomenuti utjecaj proto-death/black/thrash metala dolazi do izražaja. 'Nuclear Regression' nastavlja tamo gdje je prva pjesma prekinula, sa svojim kaotičnim uvodnim blastom koji se izmjenjuje sa utjecajima tog formativnog ekstremnog metala. U momentu kad sam već počeo očajavat da recenziram nešto a da ne bude disonantni death black sjelo mi ko budali šamar. Album za nadražiti vaša grindcore ticala svakako, ali sa tom dodanom dimenzijom traljavosti koja cijeloj stvari daje taj old skulerski šarm. 'Engulfed by Satanic Might' izranja iz svojih metal aspekata koji ovaj put mijenjaju mjesta sa grindcore segmentom utoliko što su oni nositelj pjesme, a chug riff koji se onda razvija u odličnu progresiju je poseban začin na onome što bi inače bila klasična grindcore stvar. 'Spears of Emission' nastavlja ovaj baraž blastova i ekstremne metal kakofonije uz malo usporavanje u odnosu na prethodnice, ali nijanse su u pitanju. Album mi se, barem ako se suditi po dosad poslušanom- čini kao konzistentna cjelina i da neće tu biti prevelikih devijacija. Ovdje prominentnu ulogu igraju riffovi koji bi u grindcore pjesmi bili na drugom mjestu u strukturi pjesme, a notabilno je i dramatično usporavanje u jednom momentu prije vraćanja na stazu albuma.



'Witness!' počinje sa distorziranim noise introm u pratnji nekog filmskog isječka, a sama pjesma otvara sa dobrim težačkim death riffom, prije nego i ona krene u bestijalni pohod na vaše zvučne receptore. Malo isprekidana, kao 20 noisecore pjesama sa drugim riffom koji je više death metal i koji te noisecore segmente drži skupa. 'Extinction Protocol' nastavlja ovaj niz grindcore destrukcije nimalo odstupajući kvalitativno za prethodnicama, možda i zbog jasne žanrovske odrednice koja nije pretjerano zahtjevna, ali ovi neki groove u pola pjesme čini svu razliku prije nego… Goregrind tupa tupa? Može, taman da se malo čovjek opusti dok oko njega na ničijoj zemlji padaju pokošeni suborci. Jedna od boljih stvari na albumu. 'Iron Sight Omnipotence' počinje sampleom rafala i prerasta u bestijalnu grindcore stvar, dok album kraju privodi skladba 'Heretic Crusade'.

Nisam očekivao ovako ugodno iznenađenje, pogotovo jer nisam neki ljubitelj war metala, ali čisto grindcore album upakiran u celofan tog žanra je definitivno pritisnuo sve adekvatne dugmiće. Baražna paljba koja i uz momente posustajanja održava ovaj album dinamičnim, a kao statement of intent figura prominentno nagoviještajući velike stvari u budućnosti. Ovo je za ljubitelje grindcorea koji vole sirovo.

Naslovi: 1. Pulpit of the Conqueror (Mutually Assured Desecration), 2. Nuclear Regression, 3. Engulfed by Satanic Might, 4. Spears of Emission, 5. Witness!, 6. Extinction Protocol, 7. Iron Sight Omnipotence, 8. Heretic Crusade

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 11/05/2024