Volite hardcore punk? Mislite da je 'Ultimate Purity' od Rectal Hygienicsa nešto najbolje još od Nirvaninog "In Utero"? Volite li recimo rani Killing Joke ili post punk općenito? E pa drago čitateljstvo evo sve na jednom mjestu. Bend koji ova tri glazbena aspekta spaja u jednu koherentnu cjelinu. Imaju tri izdanja i sva se zovu "Nurse", ali da budem iskren, ne moraš nazivati albume kad te ovoliko boli briga. 'I live in fear' otvara album i počinje kao post-punk stvar, ali kada dođu vokali čuje se taj noise rock utjecaj Brainbombsa ili Rectal Hygienicsa. Post punk ne jenjava čak i kada tempo pjesme ubrzava u žešći punk. Kratka, slatka, sa odličnim groove money riffom pred kraj te jedne i po minute. Nastavljamo sa 'Too deep to drag' koja je brža u odnosu na prethodnicu pa stoga manje naslonjena na post punk, ali i dalje zadržava te neke momente koje ću najjednostavnije navesti kao utjecaj ranog Killing jokea. Da ne bi bilo zabune, stvar je punk, ali ima te neke momente koje danas možete čuti na ovoj novijoj generaciji post punk bendova, na pamet mi pada Belgrado. Isto kratka a slatka stvar. Noise rock utjecaj je i dalje oličen kroz vokale koji zvuče kao da su bukvalno uzeti sa albuma Rectala (jao kako volim taj album).



'Self sabotage' nakon kratkog post punk uleta postaje punokrvna noise rock pjesma. Gušt za sva osjetila, a progresijom ne posustaje, dok post punk utjecaj dobivamo kroz reverbirane gitare. Sve navedeno u jednakoj mjeri. 'Year One' je u pogledu omjera također više kombinacija post punka sa noise rockom, i ne odudara od ostatka albuma, dobro, tupatupa dio možda nije ni bio potreban, ali ovo je u osnovi punk album, a i ostali utjecaji umanjuju moju eventualnu kritiku jer su stvari relativno kratke. 'Wallow' počinje kao laganija post punk stvar praćena tim izmučenim noise rock vokalima, da bi otišla u totalni kaos punk eksplozije. 'Big fish' bi se sa svojim otvaranjem riffom mogao uredno naći na ploči Šarla Akrobate, ali stvar prelazi u energični punk koji se izmjenjuje sa tim minimalnim no wave segmentom. Zadnja stvar 'Worse' prati i žanr i nivo isporuke ovog mini albuma, te ga efektno privodi kraju.

U normalnim okolnostima sam previše konzervativan kad je u pitanju punk, volim točno određene stvari, tipa old school crust ili fastcore/powerviolence, alii bojim se da bih nakon dvije recenzije takvih, ili hardcore punk albuma koje bih odrađivao šablonski- sam sebi počeo dosađivati. Zato se štedim za ovakve poslastice koje odudaraju od takvih šablona, a pogotovo ako imaju utjecaje koji zalaze van žanra. Ovaj mini album sam itekako može imponirati domaćem auditoriju, posebno onome koje još uvijek štuje na oltaru Paket Aranžmana ili prvog Električnog Orgazma, možda fanovima Grča, ili one publike koja općenito pristaje na (meni osobno degutantan) medijski kult novog vala kao mjerila glazbene vrijednosti i kreativnosti. Jedino što je žešči i življi u odnosu na navedeno. Najveća zamjerka je što je album tako prokleto kratak.

Naslovi: 1. I Live In Fear, 2. Too Deep To Drag, 3. Self Sabotage, 4. Year One, 5. Wallow, 6. Big Fish, 7. Worse

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 13/04/2024