Naslovi:
1.Blight of Denigrative Evocation 12:41
2.Interrogation of the Aborted 05:47
3.Enslaved by a Polluted Ideology 06:26
4.Devoted to the Art of Revenge 03:50
5.Absolute Negativity and Utter Contempt for Prosperity 10:16 Mnogi su prošli goregrind vodama ne ostavivši značajnu poziciju akonto cijelog porngrind fijaska za koji je super što je umro. Morgue Tar na svom trećem ostvarenju nudi goregrid sigurno, a za sludgegore kad je tako napisano na prvu djeluje kao kulturološka aproprijacija i dodavanje sufiksa X-gore. No zagolicalo mi je maštu što mi nije algoritam izbacio neki stari, već baš ovaj album za ad hoc recenziju. Publika: grinderi. And now if all you lesser genre people will be sok ind as to bugger off, that would be swell. Zatvorite vrata i krećemo. Recenzija toka svijesti. Album otvara 'Blight of Denigrative Evocation', u svojoj uljuljkavajućoj lakoći praćena ispovijedima raznih ubojica. Befitting jednog apsolutno gore izdanja koje zatim počinje… pomalo antiklimaktično jer ako već imaš gitaru mogao si ju bolje iskoristiti. No nevezano za to, sama struktura pjesme kao sporija goregrind pjesma koja se sastoji samo od groovy midsenctiona jedne obične goregrind pjesme. Hinjeni prelazi zu također bonus, i ovaj ok spori groove traje otprilike tri minute, praćen vokalima koji zvuče kao žrtve u kući Jeffreya Dahmera, koje se iz ormara u drugoj sobi deru HEEEEELP! S obzirom na manju prominentnost gitara, a više na toilet vokale, dojam zasad zasigurno neće biti toliko dobar, ali hej, album ima tendenciju ka sporom gdje bi gitare isto znatno pomogle, no stvar protokom postaje sve bolja, iako su kažem, u pitanju oni spori dijelovi koje bi tipičan grindcore bend iskoristio jednom i bacio, upareno sa povremenim , i srećom krakim izletima u ne pretjerano klišejski tupa tupa grindcore, već ima puno bolje prelaze. Mana koja se s toga nameće je izostanak povremenog blasta. Blago zaintrigiran nastavljam dalje.

Dakle sludgea ovdje nema ni u tragovima jer su ti "sludge" dijelovi prebrzi za egzistenijalnu izmučenost koju iziskuje dobar sludge. Points for marketing tho i istini za volju sami kraj pjesme se tom atributu donekle i približio.



'Interrogation of the unborn' Zato, uz gitare koje nose vokal kao glavni instrument, a to je vokal. Svejedno, ovo je čisto solidan goregrind album kako kaže i groove nakon na oko 1:45. Pjesma zatim prolazi kroz evoluiranu formu tog istog riffa da bi se meni na radost vratila prvo na spori, a onda nažalost na neozbiljni dio pjesme. I ova stvar ima svoje spore groovove, ali oni zvuče teško kao odsjecanje prsta ne bi li odalo mamu i tatu (šta, ufurao sam se u temu pjesme). Midtempo goregrind koji slijedi samo nagrđuje stvar, mogla je biti duža uz sludgegore riff ali nije.

'Enslaved by polluted ideology' je napola borbena a napola herojska goregind budnica, parodijska u odnosu na naslov same pjesme. Sarkastična zasigurno. Ova skladba prolazi u groove goregrindu koji je prolazan, kholdovi rock riffovi minus black metal. Dobra za show, još bolja za ep ovih stvari, ali preduga za vlastito dobro iako ju spašava srednji spori dio, koji se srećom i ponavlja i vrlo ukusno prvodi ovo pranje mozga kraju. 'Devoted to the art of revenge' počinje ispoviješću serijskog ubojice na kratak moment prije nego krene u ono što obećava biti dobra, mokra, i fekalijama pokrivena goregrind pjesma koja da je mr'cu sporija bi opravdala sludge dio svog iskazanog žanra. Odlična spora goregrind pjesma.

'Absolute Negativity and Utter Contempt for Prosperity', osim što donekle jasno ocrtava moj osobni worldview, završni je stavak ove kanalizacijske simfonije neozbiljne glazbe i toilet vokala koji vam se obraća sarkastično. Negdje između noisegrinda i goregrinda sa dobro odabranim sporim riffovima usprkos izletima u tupatupa grind. Zamjerke su loše uklopljene gitare. Moj neki tejk je da je namjerno da bude što dubjlje zakopano u kanalizacijski odvod, također dosta toga govori da morate kontaktirati bend za necenzuriranu verziju omota. Ne čudi stoga:

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 02/11/2023