Talijanski power electronics/industrial sastav na svom trećem albumu čini zaokret iz nojzerskih u dronerske vode. Iako im ni prethodni albumi nisu bili naročito 'harsh', ipak je tu bila poprilična doza industriala koja je figurala kao fantastični dodatak dronerski orjentiranoj podlozi. Album 'Stasis' iz 2020. ipak ostaje njihovo najbolje ostvarenje, no i na ovom se albumu može naći koji, ali samo koji skriveni adut.

'Fog of war' otvara album kao kakva new age skladba za meditaciju suburbanih supruga koje su u krizi identiteta umjesto za drogama, kao sav normalan svijet, posegnule za jogom i alternativnom duhovnošću. Perkusije su tu, ali nisu ni prominentne ni abrazivne, dok se stvar lagano razvija u smjeru noisea koji stoji kao dekoracija, radije nego okosnica. Neloš industrial pogotovo za ljubitelje laganijih varijanti žanra, ali ipak podosta monotono. Glazbeni dio na kraju pjesme je kao iz horror filma, ali nije dovoljan da bi sam opravdao monotoniju koja mu je prethodila. 'Drifting ground zeroes' počinje nekakvim blago sekvenciranim synthevima, ali vrlo brzo dolazi noise nadogradnja koja opet, nije ni abrazivna niti avangardna. Dobivam dojam lijenosti jer sve što sam dosad čuo je moglo biti odrađeno puno bolje. Bilo da su krenuli u smjeru power electronicsa, bilo da su malo više eksperimentirali sa industrialom, sve bi bilo bolje od ovoga. Ovo sve što sam naveo se i desi u drugoj polovici pjesme koja na svu sreću spašava stvar, i mene od zapadanja u katatonično stanje. Ništa posebno ali bolje od početka u svakom slučaju. 'Nomad insurgency' je spororazvijajući komad koji na momente ozbiljno koketira sa martial industrial utjecajima. Kao i kod prethodnih stvari, sve ono donekle zanimljivo se dešava u drugoj polovici, ali dajem plus za futurističke syntheve, iako se pitam: pa zar nije cijela stvar mogla biti ovakva? Četvrta 'Blood on our hands' je isto introspektivni komad obogaćen sa malo elektronike i na svu sreću ne treba čekati pola pjesme da se nešto počne događati, no i ona pati od iste boljke monotonije kao i prethodnice. To što se nešto događa je tek toliko da slušatelj ne zapadne u komu. Naslovna 'Anabasis' isto svoje adute čuva za kraj, a pod adute mislim eto nešto se kao dešava. Zaključna 'Shattering light' je najkonzistentnija na albumu i najviše industrial.

Možda dobar drone album, ali nedorečen, na momente uspavljujuć. Mogao je biti dobar noise album da su ubacili više noisea, dobar industrial album da su malo razvijali kompozicije, mogao je biti i dobar futuristički album da su koristili više one sci-fi sintisajzere iz stvari 'Nomad insurgency'. Album koji je mogao bilo gdje, a na kraju zapeo u osrednjosti. Ako se niste prije susreli s ovim sastavom svakako poslušajte 'Stasis', a ako baš želite poslušati dobar drone industrial onda poslušajte album 'Oni' od Gasfronta http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31164. Zapravo bilo što od Gasfronta jer nije dovoljno staviti drone podlogu i preko toga nešto nafrljiti. Šteta jer da su se malo više potrudili ovo je mogao biti vrhunski album. Ovako:

Ocjena (1-10): 5

Naslovi: 1. Fog Of War, 2. Drifting Ground Zeroes, 3. Nomad Insurgency, 4. Blood On Our Hands, 5. Anabasis, 6. Shattering Light

marko šiljeg // 18/07/2023