The Neville Brothers već jako dugo nisu ništa studijski realizirali (2015. su ponovno otišli u hiatus, Art je umro 2019.), a multiinstrumentalist Ivan (rođen 1959., dakako u New Orleansu), sin Aarona Nevilla i nećak ostalih članova benda svoj zadnji album "Scrape" je imao još davne 2004., elem prije gotovo 2 decenije. Aktivan od 1983. kada je imao 24 godine porodica ga je angažirala prvo kao klavijaturistu, a onda je uskakao na sve moguće pozicije što mu je širom otvorilo vrata za solistički debi album "If My Ancestors Could See Me Now" (1988, USA no.107) s kojeg je singl "Not just another girl" postao hit dosegavši USA no. 26, a singl kolaboracija s Bonnie Raitt "Falling out of love" USA no. 91, te je korištena u filmskoj komediji "Skin Deep" s John Ritterom. Međutim, nakon ovakvog uspješnog početka, svi naredni radovi su prolazili neprimjetno, mimo od nekih očekivanih ljestvica solidne prodaje premda je surađivao s The Rolling Stones na albumima "Dirty Work" (1986) i "Voodoo Lounge" (1994), na solo radovima Keith Richardsa s kojim je dugi niz godina bio na turnejama, pa s Don Henleyem (The Eagles), Paulom Abdul, Robbie Robertsonom, a zanimljivo, jedno kraće vrijeme koncem 20. stoljeća je bio i član Spin Doctors. Osim toga, 2003. je osnovao bend Dumpstaphunk realiziravši benefit album "Sing Me Back Home" (2005) i tribute "Goin' Home: A Tribute to Fats Domino" (2007) s B.B. Kingom. Ovaj njegov tek peti solo album fini je povratak u groovy funk ugodnog osjećaja s potpunim analognim učešćem živih glazbenika stilizirajući bezvremenskim pasažima koji su mogli nastati podjednako i u 70-im i 80-im godinama 20. stoljeća kao i u kurentnom vremenu. Jer, njegov pristup je nadasve spontan i prijatan, a sam je rekao da mu je želja napraviti rad koji umiruje dušu i okrjepljuje poput zdjele tople pileće juhe kada više niti glavno jelo nije bitno. S mnogo gostiju, između ostalih s ocem Aaron Nevilleom, ujakom Cyril Nevilleom i starim suradnicima - Bonnie Raitt, Michael McDonaldom, Trombone Shorty, David Shawom, Ben Jaffeom, Charlie Gabrielom, Doyle Bramhall II… stvoren je ovaj izuzetno privlačan, pomalo nostalgičan album prizivajući onaj suptilno plesan, produkcijski popeglan funk s disco prizvukom, jive elementima i prepoznatljivom New Orleans kolijevkom funk, te rythm'n'blues, soul i jazzy natruha preplićući nekoliko tematskih aspekata od emotivnih raspoloženja, duhovnih premisa, socijalno-filozofskih kompromisa, do društvenih segregacija i problema izazvanih neumitnim starenjem i sve manjem prihvaćanju novih tendencija.







Počevši s klavirskim ugođajem "Hey all together" kontempliranog u umjereni ritam daje početnu akceleraciju za prateće vokale i duhače kojih ima podosta kroz potencijalan hit "Greatest place on Earth" nakićen tipičnim karnevalskim Mardi Grass Indian Louisiana jazzy-funk bluesom (a i zviždaljkom), dotaknuvši se i neo-soul frakcija bossa nove "Might last a lifetime" evocirajući Marvin Gayea koji uz Jimi Hendrixa nije samo tako bezrazložno na omotnici slikanoj u Ivanovoj nepovredivoj kućnoj atmosferi. Snažan plesni hard-funk "Dance music love" s jakim rock elementima, osobito gitarom, najjači je komad čitavog albuma, te je opravdani singl, a naslovna "Touch my soul" isporučuje točno ono obećano: zdrav osjećaj za ljubav, gospel i porciju okrjepljujuće juhe porašpanu gudačima. S miš-maš odnosima plesnih i laganijih tempova, "Stand for something" slijedi disco atak Chic i Neil Rodgersovih 'chug' gitara, a među tri završne balade s klasičnim 'sentiš-stiskavac' ugođajem za šaputanje na jastuku (zadnja je klavirska instrumentalka) pronašla se fantastična obrada Talking Heads "This must be the place" harmonično referirajući sve one isprepletene linije gitara David Byrnea i klavijatura Jerry Harrissona u duhačkim varijacijama! Da, to je upravo ono mjesto koje se ovdje i traži da upotpuni čitav dekor i simbiozu fabule na točno precizirano mjesto - vlastiti dom i sigurnost.



Ovo je veliki povratnički album autora što je bitan kotač i oslonac u karijerama mnogih glazbenika s nekoliko upečatljivo sjajnih kompozicija punih snažnih motivacija. Upravo ono što je i potrebno da se Ivan vrati u igru s dubokim razmatranjima današnjeg suvremenog društva i ohrabrujućim porukama zahvalnosti, ljubavi i podrške u nemilosrdnom životu kada je sve manje pozitivne inspiracije u depresivnim vibracijama.

Naslovi: 1. Hey All Together (feat. Aaron Neville, Bonnie Raitt, Michael McDonald, Trombone Shorty, David Shaw), 2. Greatest Place On Earth (feat. Trombone Shorty, Ben Jaffe, Charlie Gabriel), 3. Might Last A Lifetime (feat. Cyril Neville), 4. Dance Music Love (feat. Doyle Bramhall II), 5. Touch My Soul, 6. Stand For Something, 7. Blessed, 8. This Must Be The Place (Talking Heads cover), 9. Pass It All Around, 10. Beautiful Tears

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/05/2023