Sintetički duet, vjerojatno negdje iz Banata, kojeg čine Ljubiša Francuski (vokal, gitara, tekstovi, bas gitara) i Mille Vujin (klavijature, programi) oslanja se na drugi val synth/ electro-popa koji je od sredine 80-ih koketirao prvo s discom, a onda houseom. Tipični izdanci bili su Pet Shop Boys, Beloved, Modern Talking, A-Ha, Adamski, Talk Talk, Camouflage… a ovo je vrlo blizak session baziran na programiranim 4/4 plesnim ritmovima, manje-više funk basovima, ponegdje sa chug/ staccato gitarom i dostatno bogatim spektrom synthova, efekata i prozračnih harmonija. Ali ima i nekoliko odstupaka poput klavirskih ili akustičnih trenutaka, primjerice u pjesmama "Kišobran" ili naslovne "Mesto za nas". Ljubišin vokal je mračniji bariton, ali i baršunasto topao u srazu s poetski nadahnutim emotivnim segmentima koji kreću od ljubavnih tematika fokusirajući fabulu na čitav niz sličica, kojekakvih dešavanja, melodramatičnih situacija, koji puta i pritajene komike ("Da li ti se štuca") ili metaforičkih trip apstrakcija (lagano lijena "Autobus"), da bi neočekivano skrenuo u drugačiji vid ljubavi - patriotizam i domoljublje u posljednje tri teme "Omnia mors aequat", "Zastave" ('zastave, obične krpe sa malo jarke boje/ stotine zastava u mnogo raznih boja/ potpuno siguran, ni jedna nije moja') i spomenute "Mesto za nas" pokazavši adekvatno pogođen balans da sa pseudo-erotske patetike pređe na vrlo ozbiljne, čak i angažirane preokupacije.



Muzika je poprilično linearna i stoga predvidljiva unatoč prvoj temi "Crne kose" koja nalikuje na elektronski dekor Goribora s manje znanih radova realiziranih još prije petnaestak godina. Gledajmo, takav stil jest debeli retro, vrlo slično su radili nekad beogradski D'Boys, Laki Pingvini i Hladna Braća, čulo se to na debiju splitskog Jappe "Majmuni" (koji put i skopski PMG Kolektiv znaju otići u vrlo sličan eklekticizam), u principu ovdje ima nekih inovacija poput dub/reggae umetaka "Eksperiment zvani ljubav" koji se ubrza u house ili singl "Igračka" s medikamentima EBM/ techno pletenja. "Number one", inače jedina na engleskom jeziku uz gošću Maju Glišić na vokalu dođe poput razmekšanih Yello, Ljubiša se u duetu čak oprobava u vokalizaciji hrapavog romantika Dieter Meiera i uglavnom, ide mu dobro uz psihodeličan synth dekor redajući lepršavi funk "Letnja pesma" osunčanim bojama, pa tromi funk "Pesma o Lani"... Činjenica jest da ovdje manjka hrabrijih eksperimenata i nekih drugačijih, neobičnih zahvata, te da se gro fabule svodi na romantične klišeje, ma nema veze, ali je zvuk vraški sterilan i proziran. Da je ovaj, inače sasvim solidan materijal uzeo neki producent, ovo je moglo sasvim bolje ispasti. Ovako kako jeste, odiše prosječnim dojmom benda koji ima zanimljive, ali nedovoljno dorađene kompozicijske pop oblike da bi pružio jače uzbuđenje. Kompaktnost je na mjestu, samo osobno me smeta ta čistoća zvuka. Fali prljavog, ovo je previše umiveno i безбеднo ко' млеко.

Naslovi: 1.Crne kose, 2.Eksperiment zvani ljubav, 3.Igračka, 4.Number one, 5.Letnja pesma, 6.Da li ti se štuca, 7.Autobus, 8.Pesma o Lani, 9.Kišobran, 10.Mesto za nas, 11.Omnia mors aequat, 12.Zastave

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 14/03/2023