SOCIAL DEFORMITY: Daltonism (Merciless Records, 1996)
Studijski savršen pokušaj koji je pojava doom-a poremetila, a glas koji je animalan "vuče za sobom" instrumente u smjeru noise muzike. Zvuk je toliko arogantan da smo kao pojedinci vaspitani, ili možemo biti ponosni na sebe nakon slušanja ovog albuma da ovo što čujemo nismo mi već je to postojanje muzike i albuma, a nikako mi.
Zbog toga je ovo izdanje pravo remek djelo. U njemu je skriveno sve ono što bismo čuli, ili primijetili kod drugog, a rekli ovo je neko drugi, sreća pa to nismo mi. Otkriće, jer je ono i dokaz da pravi album ne postoji, sve ono što bismo željeli da čujemo je laž, spoznaja da to što slušamo ne treba da bude česta potreba i da volimo sebe zbog toga što smo drugačiji od drugih. Izdanje možemo preporučiti nekome sa tom pričom da jednostavno živi u laži i da ne mora da posegne za gubljenjem vremena baveći se nekim psihološkim istraživanjima, ili biti upravo to zbog nekog ličnog zadovoljstva, a na kraju je najlakše to prihvatiti kao posao i raditi ga jer čovjek onda nema drugi izbor u životu kad se nametne potreba da se živi od nečega. Možemo i shvatiti izdanje kao nešto što bend osjeća u vazduhu i bavi se time, prevodi ga u muziku, ali kao izdanje definitivno postoji određeni zapis nakon kojeg ćemo shvatili veliku istinu kad je postavljanje pitanja sebi da li sam to ja, zašto se u društvu osjeća određena arogancija...
Naslovi: 1.Intrain, 2.Machinery, 3.Distolerance, 4.Indifference, 5.Flowers For Dictator, 6.War, 7.Nadie Se Conoce, 8.Animals Don't Know What Revenge Is, 9.Prisoner Of War (part 2), 10.Daltonism, 11.Hiroshima, 12.My Way, 13.Comedy, 14.Aftersilence, 15.Corrupted Society, 16.F.O.C., 17.We Kill World, 18.Technosceptical Paroxysm, 19.The Only One, 20.All Will Fall Down, 21.The Man Who Planted Trees, 22.Nagasaki, 23.Pseudofriends, 24.Millenium, 25.Hey, People!, 26.And We Still Pay Poseur's Etude, 27.Outrain