Ne znam zašto su zaluđenici ambijentalnom muzikom, chill out muzikom, poznati kao eksperimentalisti u prvom redu, a konstruišu jedan žanr koji ne odstupa toliko od nekih ustaljenih pravila, osim iznenadnih promjena koje ako se ne nazivaju eksperimentalnim ne mora da znači nešto gore od ustaljenosti.  Interesantna pojava s početka devedesetih, pomalo nesiguran ambient, rekao bih, koji ne bi uopšte bilo kojim drugim pravcem uporedio bez kontinuitetom kojim je počeo Brian Eno, njegova televizičnost, njegova istraživanja iz kojih je on proizašao kao umjetnik, ambient, jako težak i zahtjevan, cijenjen po upornosti i inovacijama. Ovo izdanje pomalo mijenja pjevanje koje ako je miks sa ambijentalnim pasažima postaje nešto svjetski poznato što ne mora da znači da je rock. Vidim da je na jednom tribute albumu grupe "Legendary Pink Dots" koja je dobar primjer u razmišljanju zašto je to tako, tj. zašto je taj ambient drugačiji od rock muzike, mislim sva lavina muzike poznate kao ambient manje rock aludira na pojavu Art Pop, Neo Psychedelia, Darkwave kao žanrovi za čije albume je Brian Eno bogom dat da bude producent. Ti pokušaji su kod nas, a i u svijetu, zbog tog rock uticaja završili na kraju kao post punk izdanja tog doba, blago ubrzani, ništa manje vrijedni za razliku od današnje muzike, makar kod nas, koja gotovo da ne postoji u onoj mjeri kao nekad. Na 35-tom minutu se čuje muzika nalik "Denis & Denis", ne baš sa toliko upečatljivim bubnjevima koji su mnogo snažniji nego na "Hebephrenic" albumu. Ne znam da li ste imali priliku da slušate izdanja sa Nacional Socijalističkom tematikom, koja su jako problematična, a i slobodna po tom jasnom zaključku da već na tacnu dobijamo odgovore na pitanja postojanja fašizma, a čijem nepostojanju ili pobjedi nad njim svjedočimo, oću da kažem da je to guranje bubnjeva u vrh vrhova sa vokalnom upečatljivošću itekako u stilu te muzike, kao na primjer na izdanju "Gontyna Kry - Welowie", mislim izvjesno otriježnjenje je prisutno kod nas u grupi "Makadam", koje je zaista kao fenomen "nacionalizam koji se da nekako kontrolisati i ispraviti i daje rezultat", čujemo na kraju kako to priznanje u pjesmi "Da mi je znati" zvuči, mada je taj nacionalizam nakon nezavisnosti Crne Gore 2006-te možda stavljen u službi nekih budućih dešavanja, argumentacija je istorijska, život dosta pomiriteljski, nadam se da neće duhovi devedesetih udariti u temelj tom viševjekovnom opstanku Crnogoraca. E, na albumu Hebephrenic je sve kako treba, u svakom trenutku. Album se sastoji iz A i B strane. Zvuk me dosta podsjeća na jedan period slabog hoda zbog problema sa krvnim sudovima, odlaska u takvom stanju do gata da ceradom pokrijem barku, mada šetnja po Baru konstantno rađa nove potrebe i pomisli na muziku, dovoljno inteligentan da bi za čas sklopio čitavu priču o uticajima ili međusobnim sličnostima. Elem, sva priča o tome u Crnoj Gori ima taj period iskustva, koliko god smo načisto sa nečim i znamo razloge postojanja svemu, znamo da izaberemo pravu stranu, cijenimo prave vrijednosti, postoji taj period iskustva koji vraća sve unazad, opet, da čovjek potpuno posumnja da je pametan i da opet grebe ka "sređivanju mišljenja". Na izdanju postoji dio u kojem ako dobro čujem izvjesni narator govori "želim to reći, prije nego što sam počeo da pričam sa doktorom mislio sam da sam i ja đavo, jer sam otišao u sferu rituala..." tako da postoji više perioda iskustva u nas Crnogoraca, mišljenje, saopštavanje, imaginacija, koja je u konačnici pozitivna i bila je u službi ovom narodu, te možemo reći da kao narod imamo taj uslov postojanja u svojoj državi, kao jedan fenomen koji država sama po sebi jeste, a i doprinos Crnogoraca u SFRJ je bio jako velik.



Ključna '92 koja je u muzici bila isuviše dobra je godina i ovog izdanja, mada izgradnjom novog nadvožnjaka ka ulici Stare Pruge dosta se mijenja i taj utisak ako mislimo na život u Baru, tako da se to dobro veže za Bar od izgradnje Makedonskog naselja do izgradnje novog nadvožnjaka do ulice Stare Pruge. Taj utisak sam neđe pokušao da snimim i podijelim sa zainteresovanima koji budu htjeli da znaju za to na nekoliko albuma izdatih na "MP Muzik" u formi hip hop elektronike. Svakako u Bar ima mnogo ljudi koji snimaju muziku, grupe koje su zavrijedile pažnju SFRJ, imamo priliku ovih dana na RTCG da gledamo emisije o Crnogorskoj pop/rock muzici i čujemo za te bendove. Izdanje koje slušam je instrumentalno dosta pomjerilo granicu tokom trajanja izdanja da je teško bilo što na kraju reći u vezi žanra, a ono najvažnije je da je sve sasvim dobro snimljeno, sve je kako treba, prava zbirka za ljubitelje sintisajzera, gitare... Koloristički, a i idejno, omot ima sličnosti sa albumom grupe "Katapult - Ulica Starog Pjesnika", Barski bend, te ovo pominjanje Bara neđe ima nastavak u pop rock grupi "Katapult", a na omotu tu razliku u tehnikama, fotografija na albumu "Katapulta" i crtež u nekoj suvoj tehnici na omotu "Hebephrenic" izdanja.

Naslovi:
Brood

A1 Brood One
A2 Coming Home
A3 Next Time Tomorrow
A4 A Lie
A5 Delusion
A6 Daddy's Eyes
A7 Brood Two
A8 Secrets
A9 Wasted
A10 A Knife
A11 Death Of Ivan Illich
A12 Pacan
A13 Spent
A14 Telephone Booth
A15 Red Draped
A16 The Lake
A17 Illusion
A18 Broood Three

On The Side Of Time

B1 The Lemon
B2 Television Skies
B3 Devil Lady
B4 Content
B5 If There Were...
B6 Gloria Kiss
B7 Collective Skid
B8 Circle Eight
B9 Glass Sings In June
B10 Fallen Upon

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 27/02/2023