Tumačiti eksperiment u umjetnosti je prilično nezahvalno. Ima umjetnika koji eksperiment nikad neće priznati, ono 'fol da su točno ciljali na to što su napravili, a ustvari su radili manje-više bezglavo šta bude - bude, pa kako ispadne. Ima onih koji uistinu eksperimentiraju i to priznaju, a ima onih koji uopće ne eksperimentiraju, pa im djelo ispadne kao da uopće nisu znali za to, ali zbog nekih višljih, takoreći umjetničkih razloga rogobore da su eksperimentalisti. A ima još nekoliko vrsta takvih što se predstavljaju, no analizom se dodvoravaju običnim pozerima pro et forma. Ovaj američki bend je u tom fahu čudna pojava. Eksperimentalni metal s albumom od preko 50 minuta kakvog su napravili nije baš najjednostavnija logičko-racionalna priča jer malo toga ovdje sugerira na koju će stranu krenuti, kako se odvijati, a o završetku je i bespredmetno razmišljati kada se krene preslušavati. 13 čudnih pjesama u kojima se isprepliće thrash, power, hardcore, nu-metal, elektronika, breakbeat, jazz, ambijent… čak i pop, što uistinu nije štivo za svakoga.



Reklo bi se da su autori hrabri istraživači kojima je dozlogrdio klasicizam žanrovskih i stilskih podjela pa su mnogo toga kompresirali koji put i zbrda zdola, ali album ipak ne kreće tako. Sasvim solidan nu-metal podebljan hardcoreom "Perfect sin" je na početku. I s dvojakim vokalima, naravno nježnim 'clean' i vriskavim growlovima. Slijedi klavirska etida kao uvod u grmljavinsku naslovnjaču "Citadel of sorrows" prepoznavši taj pomalo patetičan 'clean' vokal izvučen iz nekog brit-pop segmenta poput Brian Molka ili nafuranog alter rocka Billy Corgana, pa red zvučne eksperimentarije neurotične "Lunar gate" u kojoj se zaista ne zna kamo će krenuti daljnji tijek albuma. I tada počinje ta prijelomna točka za teško prepoznatljive strukture i dezene. "Awaken" ulazi u pop melodiju, "Potentia" u breakbeat-industrial, kratke "Fascade" i "Inflection" u synth-pop, "As above so below" kombinira dubstep-thrash s melodijom "Paint, it black" Stonesa, a da se ne smetne s uma, u svakoj pjesmi postoji i dostatna doza synthova uz masno selektirane gitarske iščašene riffove.

Srednji dio albuma zauzimaju dvije kombinirane pop/nu-metal teme "Lucy" i "Quadry" isprepletene ambijentima, nakratko čak i jazzom, a uh, "Goodbye" je pak, teško za vjerovati, ucviljena ljubavna s kojom su takoreći upropastili sav impresivan dojam uzalud se trudeći na zadnjih nekoliko stvari ispravljati krive Drine. Huh, ta pjesma im baš i nije trebala u ovakvom društvu, bilo bi bolje da su je samo plasirali kao solo singl za tinejdžere.

Naslovi: 1.Perfect sin, 2.Citadel of sorrows, 3.Lunar gate, 4.Awaken, 5.Potentia, 6.Facade, 7.A above so below, 8.Lucy, 9.Quandry, 10.Goodbye, 11. 2608 - knights of the forgotten apocalypse, 12.Inflection, 13.DTH MTN

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 06/02/2023