U najezdi novih "otočkih" bendova, kako je običaj nazivati bendove koji dolaze iz Velike Britanije, THE TWANG sam stavio sa strane, pod šifru "obavezno preslušati", zbog neke najave u kojoj je pisalo da su svoj zvuk oplemenili gitarističkim zvukom 80ih i zvukom mančesterske scene ranih 90ih. A to je više nego dobar razlog za odvojiti vrijeme za njih. Još kad sam čuo singl Wide Awake koji me najviše podsjetio na raskošan zvuk U2 pomiješan s HAPPY MONDAYS ritmom u najbojim danima, više nije bilo dvojbi da li slušati ili ne, nego je bilo pitanje da se to što prije obavi.

No da krenem redom. Ice Cream Sundae je klasičan britanski pop-rock komad koji se mogao dogoditi bilokome. Ni dobar ni loš. Al solidan početak. Iza nje slijedi spomenuta Wide Awake, pa onak, lagano dosadnjikava The Neighbour i onda stvar spašava aktualni singl Either Way, koji pogađa točno tamo gdje su THE TWANG željeli otići.

Ostatak albuma, s iznimkom Two Lovers i Got Me Sussed koje su se skoro izgubile u osrednjosti, je ostao tamo negdje ne početku 90ih, odnosno odonda nije apdejtiran, a to se nakon 40ak minuta bezličnosti pokazalo vrlo lošim potezom, iako je zamisao bila jako dobra. Malo originalosti i moderni dodaci zvuku nebi bili naodmet na sljedeće,m albumu, pa stoga, nezaboravimo THE TWANG, već ih samo sotavimo po strani do druge prilike.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 27/06/2007