Kad su Anthony Fiumaru 2017. godine priupitali iz etikete Orange Mountain Music bi li nešto napravio povodom 80. rođendana njihove glavne zvijezde Philipa Glassa, odgovor je bio potvrdan. Tada je Fiumara imao kolaboraciju sa svojim nizozemskim udaraljkaškim bendom Slagwerk Den Haag, pa se usput prihvatio obrađivanja nekih Glassovih kompozicija inspiriran ritmičkim uzorcima, dugačkim linijama i modalitetima iz rane faze. Sam Fiumara (rođen u Tilburgu 1968.) kao kompozitor ima stotinjak radova, magistrirao je glazbenu akademiju 1993., a prva djela, kako mu stoji na zvaničnoj web-stranici objavljuje tek od 2001. godine. Samo su nehajno poredana i ne zna se točno da li je riječ o albumima, partiturama, odrađenim aranžmanima i svakojako svačega nabacanog zbrda-zdola, poprilično šlampavo, baš onako kao što to klasični umjetnici umiju spetljati samom sebi zakomplicirati pristupačnost medijima i publici. Da mu priskoči neki pedantni webmaster i napravi reda, nimalo ne bi škodilo razdvojiti objavljene radove od partitura, kompozicija i mnoštva ostalih, eh, ne bih točno znao čega. A i, huh, k tome je novinar, publicist, ima neke radijske emisije, održava predavanja. I sad, tko se tu može snaći šta li ga sve nije naredao u popisu radova jer definitivno nije samo objavljena diskografija… Nadalje, eh, to je glavna boljka, ovdje je nešto više od 50-ak minuta materijala podijeljenog u 7 kompozicija, no samo dvije su potpuno Glassovo djelo - najdulja "Music in similar motion" i poznata "Mad rush", tako da je upitno ovaj album potpisivati njegovim ostvarenjem. U principu, mnogi su tokom pola stoljeća nakalemili njegove obrade čisto zbog marketinga i promocije jer ime prolazi i prodaje se. Kako god, sve je ove teme Fiumaru adaptirao za spomenute udaraljkaše što barataju zveketnim činelama u prvom broju "Chorale", nastavljaju rezonantnim gudanjem također po činelama u "Petals" dodajući mic po mic melotron, onda marimbu i ksilofon gradacijski mijenjajući oktave, a to im bome dobro ide po čemu se uočava da su itekako izbrusili minimalističke dezene, osobito u spomenutoj "Music in similar motion". Jedan manji paradoks je uporaba mini-mooga što dozvoljava tema "Remix" jer što bi bila insinuacija na ovog velikana da barem malčice nema njegovog najpoznatijeg instrumenta. Nekako najljepša je višeslojna "North star" odmjeravajući kraće disonante melotrona u zvjezdanim šarama igrajući melodijama s tek malo granulacije i interakcije. I tako do konca uz vrlo mirno, staloženo i ničime opterećeno u naslovnoj "Vitreous body", dakako vrlo ugodno, skoro na granicama ambijentalnog (kako kada), no nema one poznate Glassove uzburkanosti, a pogotovo eksplozija. Previše je ovo školski i suhoparno, gotovo idealno hipsterski usmjereno za naraštaje koji tek otkrivaju čari iskonskog minimalizma. Album je na bandcampu dostupan od konca 2022., a službeno izdanje zakazano za proljeće 2023. godine.

Naslovi: 1.Chorale, 2.Petals, 3.Music in similar motion (Glass), 4.Remix, 5.North star, 6.Vitreous body, 7.Mad rush (Glass)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 14/01/2023