Japanska verzija benda Television sa garažnim korjenima, izraženije nego što je taj momenat razdvajanja istinski prisutan kad ih poredimo. Rock zvuk iza kojeg stoji bljesak svjetla i isto takav outfit. Ima i nečeg bliskog sa Partibrejkersima.

Za razliku od njih White Heaven "srlja" u njihov Japan noise slobodnomisleći momenat, bez jasno definisanih solaža, već sviračkim dionicama kojima su ispunjene pjesme, a koje se sviraju na niskim podijumima ispred kojih se igra. Sve u svemu, muzika za određeni period odrastanja, nešto što bi trebalo dijete da čuje u period otkrivanja muzike. Ako bi smo pratili naslove pjesama i tu bi smo shvatili da zainteresovanost za značenje naslova pruža mogućnost zdrave komunikacije za blagi period odmora od trenutne zabave. Mada pojedine pjesme dok slušam prepoznajem u njima temelje moderne plesne muzike, naravno, ovaj rock je neđe i poređan na izdanju tako da se u njemu čuje i period razmišljanja iz kojeg smatram da je crpljena muzika, nije prepuštena periodu razmišljanja, već je korišćena u komponovanju kao inspiracija ili poređenje. Mislim to se može primjetiti kod Four Tet-a koji je čini mi se imao određeni problem u skorije vrijeme da je njegova muzika skinuta sa platformi za preuzimanje muzike, da su pokrenuti sudski postupci protiv izdavača, vjerujem da u tome neđe leži objašnjenje. Mislim žao mi je da se bilo čije djelo, bio to snimak ili neko drugo naučno ili umjetničko dostignuće, usporava raznim diskontinuitetom u izdavačkom smislu, još ako je to uslov za pristanak objave izdanja uopšte, slijede sudski postupci koji dovode do određenih finansijskih neizvijesnosti u glavama ljudi koje bi to najmanje trebalo da interesuje. Jednostavnost rock muzike koju slušam na ovom albumu sam nekad davno želio da dovedem do ličnog zadovoljstva sviranja, ali nisam uspio vremenom da istrajem u tome jer nisam istrajao dovoljno u relaciji Beograd-Bar. Postoje snimci na kojima mogu čuti svirku koja se zapravo desila onako kako sam težio da mi zvuči instrument. Na albumu nema balada već određeni spektar raspoloženja koji je i pomalo "osunčan" sjetnošću na te upijene zrake koji su odjednom postali neka odbačenost u zadnjim redovima praznog gradskog prevoza, koja ide čak i do doživljaja promašenosti pravca i smjera, do okretnice na kojoj poželimo da se vratimo, iskreno ne znam zbog čega je ta muzika bitna u tom trenutku i prisutna, kao ideja, osim što možda poželimo da opet uđemo u gradski prevoz bez obzira na loše iskustvo promašenosti smjera i pravca. 

Naslovi:
1 Sniffin' Snortin' 4:25
2 Gravity 9:22
3 Strange Bedfellow 12:21
4 Dull Hands 4:56
5 Snow 6:05
6 Mandrax Town 13:37
7 Out There 5:57
8 Midsummer Stroll 5:44
9 Silver Current 5:22

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 26/12/2022