Po određenom prepoznavanju muzike koju slušamo možemo reći ovo je džez, hermetički zatvoren iz kojeg jedino možemo čuti nešto što je konekcija muzičara, osoba koje se poznaju, određeni život koji žive hiljade i hiljade porodica u Crnoj Gori, a nešto što je dosta opterećeno nužnošću postojanja umjetnosti u njihovim životima, na čiji akcenat će se nadovezati prepoznavanje pravaca komunikacije na kojima se mogu "zakačiti" riječi koje su nerazgovjetne i one koje zvuče uvrijedljivo. Postoji mišlenje da nešto nije pristojno iz ugla postojanja religije, a u smislu potrebe da ljudi vjeruju, nepristojnost koja postoji naginjući se na određenu istorijsku slabost populacije koja pripada jednoj religiji, sticajem okolnosti u kojima su oni bili ubijani, mučeni, zlostavljani, a očuvanje onog kulturološkog u njima koje je sklono komunikaciji vještinom pojedinca da prelazi barijere u istoj, da među ljudima postoji ta mogućnost da se čuju razne riječi koje ne pripadaju ozbiljnom razgovoru, već čine diskurs na koji mogu da se nadovežu ljudi koji su takođe nezadovoljni, pa će reći, u ovom trenutku osjećam nezadovoljstvo ili taj dio mene je u određenom trenutku nemoćan, ili nađi "poturicu" pa izgovori određenu sentencu koja će da se poigra sa njegovim iskustvom, jer je "poturica", pojednostavljeno, ali ako bi smo slušali džez svakako bi čuli bliskost u tom smislu sa džez muzikom svijeta, ponajviše slobodnog džeza. Iznenađenja nema, u kojem god trenutku puštimo album dobijamo nešto što je u izvjesnom smislu privatna zabava. Jednostavno ne mogu trenutak nekomunikacije sa drugim umjetnicima koji stvaraju umjetnost da shvatim služeći se istinom. Borba protiv laži, laži u kojoj se traži nešto što je nastrano, u trenutku zahtijeva televizijski pravac "da neko progovori nešto" ženi koja je zapalila cigar i čeka, da joj se reče nešto. Osjetio sam određeno poređenje sa prethodnim tekstom u kojem sam pisao o određenom autoru, a u tom trenutku pomislih na tu laž koja je vezana za pitanje njegove smrti. Kako se nadovezao Gus Van Sant-ov film Last Days na tu priču je ustvari podsmjeh amfetaminske omladine koja je potpuno na ivici pojmljivosti kad je postojanje određenog legalnog koriščenja, te se vjerovatno upire prstom na njih, Kurt Cobain u konkretnom filmu određenom umjetničkom slobodom ne može da se obrati toj omladini da im skrene pažnju…



Američki džez u načelu, duh koji je zarobljen u toj instrumentalnoj tendenciji da se svira, postoji, kao umjetnik. "Najbolje za njih" je postupak koji će u svim pravcima pokrenuti sve ono što će ih svrstati u određenu grupu, koja nastupa, svira, pruža im se ta mogućnost da možda pređu granice tog osjećaja koji provocira te tendencije ka aparthejdu.

Naslovi: 1.Boborandža. 2.In my own sweet way, 3.Najvažnija soba, 4.Ćore bake. 5.Plan Bb, 6.Iz dupeta u glavu, 7.Borov gruv, 8.Piazzology. 9.Misterioso, ma non troppo, 10.Sepia

ocjena albuma [1-10]: 8

edo žuđelović // 11/12/2022