home > mjuzik > Village of the snake god

kontakt | search |

THE HOLOGRAM PEOPLE: Village of the snake god (Library of the occult, 2022)

Ovaj album je uletio nenadano, imao sam namjeru nešto drugo recenzirati ali da razbijem i svoju vlastitu monotoniju evo nešto laganije, sa flautom. Treći sveukupno, a drugi album koji su izdali ove godine, stil koji preferiraju je stari (vintage), čak nije ni psychedelic rock nego više folk iz vremena kad je droga počela ozbiljno nagrizati dotadašnje hipi mozgove, pomiješan sa malo psihodelije. Nešto kao 'Sexopolis' Jean Pierrea Mirouzea, samo ako izbacite funk utjecaje. Janko Nilović prepakiran za novu generaciju, tako se bar na prvu čini.
[  ]

Nakon dronajućeg intra pod nazivom 'Enter the chamber' ulazimo u taj mistični svijet davnih vremena, kad je rock bio na LSDu, kada su sekte činile masovna samoubojstva, a Abby Hoffmann pokušavao sa svojim sljedbenicima levitirati Pentagon. Prva pjesma se zove 'Chant ecstatic' i počinje blagim reverbiranim ženskim uzdasima prije nego krene u taj nostalgia trip. U pozadini se čuju neki šumovi prije nego bas i bubanj ulete i formalno započnu stvar. Blagi groove popraćen lelujavim wah gitarama, ali zbog bubnja mrtav ozbiljan kažem da bi ovo mogli slušati i ljubitelji trip hopa, ili kako se to sad naziva - apstraktnog hip-hopa, ili bar komercijalnije strane žanra tipa Smoke City i slično. Stvar je mogla biti i duža ako me pitate jer se prekida na mjestu gdje je mogla izvrtit još barem minutu jednog te istog bez da postane dosadna. Bas osnova sa sekvencama gitara i klavijatura. 'Theme from village of the snake god' zato ubacuje funk groove u miks i zvuči više kao kasna psihodelija, ali i kao soundtrack za filmove šezdesetih ili ranih sedamdesetih. Zaboravio sam napomenuti da su bar dosad bili u pitanju instrumentali, a ovaj pati od činjenice da brzo splasne, dok se gitarski riff koji bi trebao nositi pjesmu polagano vraća tek pred kraj. Zasad je dojam- dobro zamišljeno ali moglo je i bolje u izvedbi, kad već radiš instrumentale onda improviziraj malo, solo dionice za svaki instrument. Ovako baš dobijam dojam da je album i rađen kao soundtrack, sa kratkim pjesmama i istaknutom jednom dionicom.

'Midnight Raga' nas vodi na mistično putovanje levantskim karavanama duž Puta Svile. Nadam se samo da neće završiti kao Craig Smith, ili kako se kasnije nazvao- Maitreya Kali, nakon što je natripan radio sranja po Afganistanu pa završio isprebijan i u zatvoru, nakon čega više nikad nije bio isti (eto vam jedan opskurni raritet za poslušat, barem pola albuma 'Inca' je čist ok pop-rock šezdesetih, dok i oni dijelovi snimljeni nakon što je puk'o imaju svoje momente). Ovdje gitara ipak nešto i radi kako bi stvorila dodatni ambijent, i to taman, ne previše. Ovo je muzika za slušati drogiran/a. 'Psychomania' opet vraća te istančane bubnjeve i iskreno, oldschool zvuk mi grije dušu. Bas bubanj koji ide 'tup' a ne 'cip' kao u modernoj produkciji. Divotica. Iznad tog solidnog temelja ubaciš malo dronea da bude u pozadini i više slobodne i kaotične improvizacije na puhačkim instrumentima da se stvori zanimljiva kakofonija. Hipi komuna i no wave bend u jednom? Pa ono, može, nije ništa ekstra, ali ajde. Opis bi bio nešto kao kaotični Casua Sui, samo je zbog ili raznovsrnosti ili kratkoće pjesama (kojeg god razloga) manja šansa da dosadi nakon 2 ili 3 pjesme. Neće dobit neku ekstra ocjenu na kraju ali nije ni zamorno.



'Kommune' ide u šest osmina i laganija je od prethodnice te se vraća u taj neki sneni psihodelični stil sa početka albuma. Puno bi profitirala da je napravljena kao punokrvna stvar sa vokalima, ali ni ovako nije loša, opuštajuće i sneno. Poput kakve baladne šansone provučene kroz psihodelično ruho. Inicijalna kritika zbog toga što pjesme traju kratko se možda i gubi jer u ovakvom aranžmanu da nastave sa stvarima od 6 ili više minuta bi vrlo brzo postalo dosadno, mada je prva stvar zaista mogla trajati još barem minutu dulje. 'The Stone Circle' počinje reverbiranim zvonom te je više kao dronajući intermezzo, nakon kojeg ide i formalno nazvana 'Drone of the holy numbers', iako je ona sama više stoner rock stvar kakve se ne bi posramio ni Mudhoney na onom svom albumu 'Since we've become translucent'. 'Lord Octavia's library' spušta loptu i lijepa je suita nakon žešče prethodne stvari, akustična i snena. 'Chase Through the catacombs' počinje čak zlokobno i djeluje više svemirski orjentirana, ali nije nešto. Bubanj nosi stvar dok se ostali instrumenti i popratni zvukovi nalaze u pozadini. Stvar za preskočiti osim ako ste natripani, u kojem slučaju stvar za definitivno preskočiti jer će vas tko zna u šta isflešati. 'Lady Octavia and the priest' je relaksirajuća chill stvar, kao i sasvim ok naziv za vaš victorian-era pornić, dok 'Beyond the electric caravan' ima više americana utjecaja. Nešto kao normalnija verzija 'Sick and alone' sastava Those Poor Bastards. Album kraju privodi outro naziva 'The closing of the circle'.

Sve u svemu fino i nimalo nametljivo putovanje natrag kroz vrijeme a da se ne pretvara u dosadni stoner psihodelija fest. Stvari su dovoljno kratke da ne upilaju, i iako ima slabih momenata, sasvim ok za ljubitelje recimo Blood Ceremony, Jex Thoth i sličnih, samo neka ne očekuju baš previše. Stari hipici također ciljana publika, album kao stvoren za ljude koji žele mijenjati svijet tako što će psihodeličnim drogama širiti vlastitu svijest i ne raditi ništa drugo bitno. Hare Krišna drugovi, i čuvajte se karizmatičnih sektaša.

Tracklista:
01. Enter the Chamber, 02. Chant Ecstatic, 03. Theme from Village of the Snake God, 04. Midnight Raga, 05. Psychomania, 06. Kommune, 07. The Stone Circle, 08. Drone of the Holy Numbers, 09. Lord Octavia's Library, 10. Chase Through The Catacombs, 11. Lady Octavia and The Priest, 12. Beyond the Electric Caravan, 13. The Closing of the Circle

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 21/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Kolobari

ŠUMSKI: Kolobari (2022)

| 26/09/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Unburied Corpse

FLESHROT: Unburied Corpse (2022)

| 23/09/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Best of Evo Ruke

RAZNI IZVOĐAČI: The Best of Evo Ruke (2022)

| 21/09/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Village of the snake god

THE HOLOGRAM PEOPLE: Village of the snake god (2022)

| 21/09/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Twang Machine

THE ROUTES: The Twang Machine (2022)

| 20/09/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*